Gost portala

Portal vrlo konkretno neguje duh slobodne razmene ideja i mišljenja. 'Gost portala' je samo jedan od mnogobrojnih načina da se to i postigne. (foto: Gerd Altmann)

Ars longa, vita brevis

Da se menjam neću, neka mi pale sveću ako odapnem. Baš me briga! Ko mi šta može?! Odgovornost?

Otpor je čin lične hrabrosti i demonstracija sopstvenog dostojanstva, i zato nije besmislen – i ne dajte da vas u to ubede.

Hari Flešmen, od milošte Fleši, je sve, samo ne junak. Arogantni, nadobudni probisvet. Samo su mu dve stvari u glavi: kako da spasi svoju kožu, i kako će koju sojku da prevrne u krevetu.

Ne vredi lepiti polupano, u ovom slučaju, to je tvoj život.

Srbija, ovaj komadić zemlje za koji smo se busali u grudi, zbog koje su cvećem i poljupcima ispraćani tenkovi – dovoljan je za grobno mesto, ne za domovinu.

"...Krst vredan sto hiljada evra, na tlu Srbije, da ga vidi pola Srbije?! Može li ovde nešto da se uradi celo? Nama uvek dopadne do pola, a to nas nikako ne zadovoljava! Kad nam ga već stavljate, stavite ga čestito, da svi uživaju! Krst, dakako, o njemu pričamo..."

Šta mi ostaje? Pitanja i lutanja, sumnje i nada, vjera i nevjera, trulež i kal po kojoj se batrgam, otimanje i laganje i sebe i drugoga.

Krilatica "nema nam spasa, a propasti nećemo" reciklirana je u "nema šanse da se izvučemo iz ovog sranja, samo je bitno da ono, sranje, potraje što duže".
E, to je ono što čitavu situaciju čini do gađenja nepodnošljivom. To je ono zbog čega se niko ne usuđuje da bilo šta preduzme, ali ni da misli.

Zašto ja nisam jedinstvo, nego svašta? Mrzim svoj dan. Možda će sutra biti bolje. Možda će se nešto u meni desiti, a ja možda to čujem i odlučim da ubijem. Svoju čežnju. Svoje kukavičko ja. Svoj otpor prema stvarnosti i svoju stidljivost da od sveta zatražim ono što mi treba.

Pages