Igor Čobanović

Rođen je u Sremskoj Mitrovici 19.06.1978. godine. Pisanjem počeo da se bavi, jer nikad nije znao gde će sa viškom reči, pa je rešio da ih beleži na papir. Aforizmi koje piše objavljivani su u knjigama sa više autora i u dnevnim i nedeljnim novinama, kao i na raznim portalima. Autor je knjige kratkih priča i aforizama pod nazivom “Aforizmi i druga nerazmišljanja”.

Juče sam, šetajući psa, imao priliku da se, po ko zna koji put, uverim koliko ljudi u sveti pojma nemaju ni ko smo mi, ni gde smo. Tačnije, Španci, ali slušajući druge naše ljude koji žive u tom belom svetu, mogu da kažem da je situacija skoro ista i u ostalim državama.

Juče sam, šetajući psa, imao priliku da se, po ko zna koji put, uverim koliko ljudi u sveti pojma nemaju ni ko smo mi, ni gde smo. Tačnije, Španci, ali slušajući druge naše ljude koji žive u tom belom svetu, mogu da kažem da je situacija skoro ista i u ostalim državama.

Jednostavno, moramo da menjamo sebe da bi nam bilo bolje.

Kod nas postoji nekoliko vrsta mraka, od kulturnog do zdravstvenog, ali definitivno je najveći onaj koji se odnosi na informisanje građana. Medijski mrak. Nikada pre mrak nije bio crnji po tom pitanju nego što je danas. Na prste jedne ruke možete prebrojati elektronske i štampane medije koji u svom izveštavanju imaju i aktivnosti opozicije. Doduše, i režimski mediji izveštavaju o tome, ali samo u kontekstu „Domaći izdajnici, strani plaćenici, rušitelji i mrzitelji“ Nazivaju ih: „Ološ, kreteni, neradnici, šljam“.

Da smo bolji, imali bi i bolju vlast. Sasvim logično.

Mart je sigurno najlepši mesec u Valensiji.

Pa, oni i jesu veliki. Da nije njih, pola Srbije, pola Bosne, pola Hrvatske, Makedonije i Crne Gore bi umrlo od gladi i opet bi zaratilo, jer bi sirotinja bili još veća.

Manipulacija i strah su sredstva kojima se narod kontroliše, narod koji je nekad bio ponosan, častan i koji je živeo životom dostojnog ljudskog bića.

Zato što su oni simbol mračne prošlosti Srbije.

U našoj medicini postoji samo jedan pravac. Pravac - Nemačka.

Pages