Igor Čobanović

Rođen je u Sremskoj Mitrovici 19.06.1978. godine. Pisanjem počeo da se bavi, jer nikad nije znao gde će sa viškom reči, pa je rešio da ih beleži na papir. Aforizmi koje piše objavljivani su u knjigama sa više autora i u dnevnim i nedeljnim novinama, kao i na raznim portalima. Autor je knjige kratkih priča i aforizama pod nazivom “Aforizmi i druga nerazmišljanja”.

Ponosimo se tom dalekom istorijom na koju mi ama baš nikako nismo uticali.

Naravno, kao što se vreme ne može vratiti, tako se ni potrošena osećanja ne vraćaju.

Nakon mnogo godina, srela se tri školska druga. Nisu se videli godinama. Seli u jedan kafić i krene tako priča.

Čak i oni koji su srećni u svemu ovome, imaju razlog da zaplaču, jer plačljiva je sreća ako joj je povod tuđa nesreća.

Imam nekih i koji me stalno osuđuju. Ne znam gde su požurili sa osudom, ja još nisam napravio sve gluposti u ovom životu.

Ne izvozimo mi u svet sirovine, mi izvozimo gotov proizvod, diplomirane lekare, inžinjere i profesore. Sirovine ostaju u zemlji i vladaju.

Život ne pita možete li dalje, niti će vam ponuditi kakvu pauzu. Reprizu da i ne pominjem, nje nema, ne postoji. On jednostavno ide, teče, prolazi, nijednog trenutka se ne zaustavlja.

To smo sad što jesmo, a kako i zašto smo takvi postali, to je preduga priča. I nema nikakvih opravdanja za ovo što jesmo. Svi ti ratovi, mržnja, nedostatak empatije, volje i želje, pa sve je to do nas ljudi.

Kurt Kobejn je govorio: “Ukoliko umreš onda si srećan u potpunosti i tvoja duša nastavlja živeti negde drugo. Ja se ne bojim umiranja. Totalni mir nakon smrti i pretvaranje u nekog drugog je najbolja nada koju imam.”

Ja, na primer, ne razumem note, ali ono što dobijam zahvaljujući njima-muziku, to obožavam. Isto je i sa ženama. Šta ima da razumeš njene note, ako na kraju dobiješ ljubav?

Pages