Olja Novaković

Paganka---Pitam ponekad pritajenu paganku pravoslavljem potisnutu - patnjom pobjedi prvorođeni, pa prenese plamen potomcima? Prekorim pogledom predrasude previše prkose praznim ponorima pravi put pokazuje promišljenost, putem promisli putujemo pravovjerni. Pri prsi pravednika pečat prislile prisloniše, previše pritiska ponekome, ponekome premalo. Promišljam: potrebom pravoslavlja, požudom paganstva, pravom potomka, požrtvovanošću predaka. Putem pođi prvorođenog, potamni pozlatu, polomi porcelan, preplavi pomorije, pronađi polove, preživi potope... poslije potrage, prosvijetli pomrčinu poljuljane podsvjesti, pa ponovo...  

Kako god pokušam da progovorim niz usne mi izvor otiče, a virovi u glavi kovitlaju još brže.

O sebi, o drugima? O usponima , o padovima, o osnovama , o nadogradnjama, o svemu što valja i što je dobro.

Hrabra, jaka, prerano sazrela, sada ostavlja utisak odrasle žene.

Glas nisi imao, počeo si iz prostorije u prostoriju ehom dozivati imitirajući glasove...

Oduzeli ste nam duge haljine, skratili ste nam kosu, obukli ste nas u stroge poslovne kostime...

Gledaš je i želiš. Ne vjeruješ joj. Ne vjeruje ti.

Duboko na dnu rijeke koja se sporo kreće, ležim, nepomična.

Tekst "Govorim ti ovo iz dobre namjere“ je laž, put do pakla je popločan dobrim namjerama neiskrenih.

Lice joj je uokvireno vatrenim pramenovima. Sporadično iz kose viri jasenov list izjednačen sa bojama jeseni.

Ne dozvolite sebi da okolnosti od vas naprave nešto što niste i što ne želite biti.

Pages