Željko Jovanović

Željko Žele Jovanović je rođen 22. juna 1989. godine u Kragujevcu u radničkoj porodici.
Bavi se pisanjem aforizama, satirične poezije i proze, i poezije za decu.
Objavuje u dnevnim novinama, književnim časopisima, i na internet portalima.
Član je Beogradskog aforističarskog kruga.
Objavio je zbirku aforizama „Ostavite nešto apokalipsi“ (2020.).
Stvara i preživljava u Kragujevcu.

-Zaboga, pa ti si bos! -reče čovek nakon što je ugledao svog prijatelja kako dolazi.
-Imaš dobru moć zapažanja, stari moj. Mada, priznaću ti, i sam sam to primetio. -reče dolazeći čovek nakon što je seo pored svog prijatelja i prekrstio noge.
-Ali zašto? -upita čovek koji je na ugovoreni susret došao prvi.

Nije neobično kada kupiš prašak za veš, pa uz njega kupiš i omekšivač. Ukoliko odlučiš da okrečiš stan, logično je da kupiš farbu, ali nije ništa neobično da uz farbu kupiš i četku za krečenje. Tako da, kada odlučiš da kupiš i fakultetsku diplomu, nije neobično da uz nju kupiš i posao.
Ja nisam kupio fakultetsku diplomu, pa nisam kupio ni posao. Redovno sam odlazio na raznorazne razgovore za posao koji su bili obično traćenje vremena. Slobodnog vremena sam, doduše, imao dovoljno, pa mi nije smetalo da ga uzaludno trošim.

Dvojica starih nepoznanika sedela su jedan pored drugog u zdravstvenoj ambulanti čekajući da dođu na red na pregled kod svog izabranog lekara.
S obzirom da su obojica bili u poodmaklom životnom dobu i da se odavno niko nije interesovao za njihove priče iz davnina, rešili su da iskoriste priliku i da malo protegnu svoje veštačke vilice.
-I ti kod doktorke Kafidžić? -upita jedan starčić drugog.
-Da, da... -odgovori drugi starac i mljacnu, kao da još uvek spava.

ŠTEDNJA

-Od danas više nema kuvanja. Štedimo struju.
-Pa ti ni do sada nisi kuvala.
-Jeste, ali sada imam dobro opravdanje za to.

BOLEST NE BIRA

-Deset godina nisam bio na bolovanju.
-Ma ti si bolestan.

AMIN

-Gledaj ovu glupost, kažu da nam je koeficijent intelegencije najniži u Evropi.
-Svašta.
-Uuuu... piše i da će me Bog finansijski nagraditi u roku od 24h, ako u komentaru napišem Amin...Aaamiiin!

POPIS STANOVNIŠTVA

Verovatno vam se nekada dogodilo to da ste u đubre bacili nešto što će vam kasnije zatrebati. To se prošlog meseca dogodilo i penzioneru Dažbiniću. Poznato vam je da penzioneri redovno izmiruju svoja dugovanja, te je takav slučaj i sa njim.

Petao, koji je jutros bez neke naročite pompe prinet hrastovom panju, vodio je krajnje jednostavan život.

-Kako to misliš još nije gotovo?! -dreknuo je gradonačelnik.
-Žao nam je gradonačelniče, zaista nam je mnogo žao. -prebledeli čovek u odelu se gotovo mucajući izvinjavao.
-Alo, da li znaš da dolaze ovi sa televizije da snime kako sečem vrpcu i otvaram najmodernije bolničko odeljenje u Evropi?! -bes nije napuštao gradonačelnika.
-Znam, ali nažalost nismo uspeli da završimo. Radovi su tekli sporo zbog nekih neplaniranih problema sa radnicima, građeviskim materijalom... -pravdao se bledi.

Ženidba

-Jesi li se oženio?
-Jok.
-Pa kad ćeš?
-Ne znam. Imam neke, mole me da se oženim, ali nikako.
-Pa izaberi neke od tih što te mole.
-Ne mogu. To su mi roditelji.

Čist vazduh

-Gde u Beogradu možemo naći čist vazduh?
-U kesi Čipsa.

Kod kuće je najbolje

-Idete negde ti i tvoja porodica za vreme odmora?
-Jedni drugima na živce.

Kuvanje

-Mene je majka redovno tukla sa papučom.
-Mene sa varjačom.
-Opa, kuvalo se!

U slepoj ulici prosio je slepac. Slepom ulicom je prethodne noći, u gluvo doba, prošao jedan gluvi čovek. Iz srca tog gluvog čoveka ispalo je nadanje, ali on, zbog svog hendikepa, nije čuo kada je ono udarilo o pločnik već je zamišljeno nastavio svoj put. Promrzlo nadanje je ostalo da leži na betonu, baš na mestu na kojem je ovog jutra slepi prosjak stajao sa praznim, ispruženim dlanom. On ga svakako nije mogao videti. Čak ni tihi vapaj izgubljenog nadanja ovaj prosjak nije čuo. Bio je fokusiran na zvuk cipela koji se širio ulicom.

Pages