Željko Jovanović

Željko Žele Jovanović je rođen 22. juna 1989. godine u Kragujevcu u radničkoj porodici.
Bavi se pisanjem aforizama, satirične poezije i proze, i poezije za decu.
Objavuje u dnevnim novinama, književnim časopisima, i na internet portalima.
Član je Beogradskog aforističarskog kruga.
Objavio je zbirku aforizama „Ostavite nešto apokalipsi“ (2020.).
Stvara i preživljava u Kragujevcu.

Razbijeno ogledalo

Devedesettrogodišnjak je na dan svog rođendana, u kupatilu, tučkom za meso razbio ogledalo. Iskoristio je momenat kada je ostao sam u kući.
Kada je kasnije njegova ćerka skupljala ostatke razbijenog stakla u kupatilu, koje je njen otac, kako je verovala, razbio nesrećnim slučajem, starac je sedeo u svojoj fotelji sa zagonetnim osmehom.
„Još sedam godina nesreće.“, mislio je u sebi.

Odžačarova udovica

Voda u kolenu je primorala starca da sedne na klupu kako bi odmorio.
-Kako život zna da se poigra sa nama. –pomisli bolešljivi čiča. On je skinuo svoj pohabani šešir kako bi maramicom obrisao čelo.

Penzija

-Dobardan.Vi ste penzioner?
-Jesam.
-Možete li u Srbiji da živite od penzije?
-Mogu, i to lepo.
-Vi mora da ste skromni.
-Jesam, ali sam pored toga I devizni penzioner.

Kredit

-Dobrila, ko je ovaj čovek u našem krevetu?!
-Aha, sada je naš krevet, a kada sam ga kupovala na kredit rekao si da te ne zanima kako ću da ga isplatiti i da starom ništa nije falilo!

Život

-Vidim, imate bogato radno iskustvo. –konstantovao je radnik u službi za zapošljavanje.
-Radila sam kao čistačica na nekoliko mesta. Imam trideset  i dve godina radnog staža. –odgovorila je žena.
-Lepo. A recite mi, s obzirom da ste menjali radna okruženja, šta je doprinosilo tome? –ljubazan je bio službenik.
-Stvar je lične prirode. Znate, nisam mogla da podnesem rastanke. –bojažljivo je odgovorila nezaposlena gospođa.
-Rastanke? –zbunjeno je pogledao službenik ženu preko okvira naočara. Ne razumem vas.

Na trpezarijskom stolu, umesto doručka tog jutra , jednog opozicionara sačekala je rukom ispisana oproštajna poruka njegove supruge. Sadržina ove oproštajne poruke je tipična za oproštajnu poruku u kojoj žena napušta muža. U njoj je navedeno da on više nije onaj čovek u kojeg se zaljubila, kako se promenio i u više navrata je navedeno da ona ne može više. Takođe je naznačeno da je pokrenula brakorazvodnu parnicu. Dirljivo pismo završeno je rečima u kojima ga moli da je  ne traži.

Poskupljenje struje

Strujni udar prvi

-Jesi li čuo da je Miku ubila struja?
-Uuuuu široko.

Strujni udar drugi

-Poskupele se cigarete i struja.
-Znači ništa od toga da pušim elektronske cigarete.

Strujni udar treći

-Uuuu majko, odličan ti je ovaj pasulj.
-Pa kuvala sam ga na ovoj novoj, skupljoj struji.

Invalid

-Zašto si parkirao automobil na mesto za invalide?
-Zato što je moj auto invalid.

Razumevanje

Ugledavši uhranjenog pauka kako se baškari u svojoj mreži koju je razapeo u ostavi, sredovečna gospođa je vrisnula toliko glasno da je probudila noćnog portira koji je spavao u svom stanu u zgradi preko puta. Pauk se zbog toga nije osećao nimalo prijatno. Teško je živeti sa saznanjem da tvoja pojava izaziva takvu reakciju kod drugih živih bića. Njega bi zasigurno mogao da razume jedino miš sa kojim je bio cimer u ostavi do pre dve nedelje.

Puste želje

-Deco, jeste li napisali pismo Deda Mrazu?
-Jesmo tata. Ja sam poželela najnoviji  Iphone, a bata je poželeo najnoviji Play Station.
-Deda Mraz ne postoji. Laku noć.

Drugo pakovanje

-Halo, klinika Laza Lazarević ovde. Naručili bi kod vas neke ludačke košulje.
-Nažalost, nemamo ih, ali možemo da vam isporučimo svečana odela.
-Pa to nije isto.
-Mislite? Gledate li vi vesti?!

Vreme darivanja

Pages