Klozeti i karanfili
Foto: 
PublicDomainPictures

Klozeti i karanfili

Stvar, dakle, počinje ovako:

Nežno i šarmantno riđokoso devojče u tirkiznom ’aljetku sedi, stidljivo prekrštenih nožica, na klozetskoj šolji. I ubeđuje vas da kupite nešto što se zove poo-pourri. A sve to u cilju da u klonji ne ostavite za sobom efekat gasne komore. Ne valja. Ne ide uz društvene događaje, high society, u office okruženju i  uz sofisticiran izgled. Za razliku od kojekakvih osveživača vazduha, ovo je prava stvar i nemate utisak kao da se neko upravo olakšao u borovoj šumi ili na rascvetaloj poljani. Nije zajebancija - odistinski proizvod i odistinska reklama. Devojče nam pod nos gura (umesto onog smrada, je l’) statistike o prodaji i ocenama korisnika na „Amazonu“ . Ako se pitaš da l’ valja, pitaj se da l’ se prodaje!

Pa nećeš valjda dozvoliti da od cele kancelarije samo tvoj nusprodukt metabolizma zaudara!

Posle početne neverice i smeha, shvatam da to nije uopšte neočekivano. Pa ček’, vekovima se već parfemišemo, šminkamo, mećemo perike i umetke (kupanje smo, doduše, kasnije otkrili, a neki još nisu – ako je suditi po aromama koje caruju po gradskom prevozu). Oblačimo se u neudobnu i neshvatljivu garderobu koja remeti telesne proporcije, a bogme i statiku. Depiliramo delove tela na kojima nije normalno imati dlake. I one na kojima je normalno imati dlake, tako da ostanemo aseptični ko Barbike. Vadimo rebra i masno tkivo iz jednih delova tela, mećemo silikone u druge. Prkosimo prirodi, proticanju vremena, gravitaciji i estetici. Filujemo se svim mogućim sranjima, od placente sibirskih mravojeda do suza pljosnatih crva. Da nam ne procvetaju znojne mrlje ispod pazuha, prskamo se onim dezodoransima što ne ostavljaju trag. U „Pamperse“, bebe piškaju  nebesnoplavu mokraću (u velikim količinama, pošto narečene pelene odlično upijaju). I ono što menstruirate zove se „sadržaj“ , modre je boje i momentalno uzima formu gela (koji nije tečnost).

Pa kako onda, d’ izvinete, da govno ostane netaknuto?

Nežne device, koliko i  vamp lepotice ostavljaju samo mirisne tragove – rečima Radovana III: „ja sam mislio to nit sere nit piša!“ . Niti jede, niti pije, nit se znoji, nit mu rastu dlake i kojekakve guke i bambrljice, a  kad ode u ćenifu, ostavlja oblak sveže orošene livade.

Očekujem da marketinški magovi osmisle nove cake i zeze za ovaj proizvod. „Ostavite utisak! Da li želite da budete seksi zavodnica ili najbolja prijateljica? Birajte između zanosnih nota bergamota, jasmina i sandalovine. Da li ste crnka ili plavuša? Poručite odmah pu-puri sa mirisom limunove trave ili ambre.“
„Aromaterapija u vašem ofisu ! Da li želite smirenu radnu atmosferu sa aromom mente ili procvat kreativnosti uz cimet, kajenski biber i  orhideju?“

Razume se, prirodni mirisi i nuspojave samog života nisu uvek prijatne.

Čovek je životinja koja kandiše, i sa tim treba računati. Aromatizovati, jasno,  i sterilisati koliko je moguće. Čini mi se, ipak, da se u toj površnosti i gadljivom negiranju telesne realnosti ide do apsurda. Moj ćale je u svoje vreme to pitanje rešavao drugačije: kada bi mu se neko požalio da se posle njega ne da ući u klozet a da se ne ošamutiš od smrada, uz nevin plavooki pogled rekao bi: „Pa ja ne serem karanfile!“

Iva Radović

Komentari

Komentari