Foto: 
autor nepoznat

Beznačajno samoubistvo

Verovao je da pati od depresije, ali nije bio siguran u to s obzirom da nikada nije posetio psihijatra, jer bi uvek bio isuviše neraspoložen da bi to učinio. U prilog njegovom uverenju da je depresivan išlo je i to što je u sebi gajio istinsku volju za samoubistvom.
Živeo je sam, nije imao porodicu, tako da samoubistvom ne bi ostavio nikakav trag iza sebe, osim eventualno trag krvi, ali to je zavisilo od načina na koje samoubistvo sproveo u delo.
Vešanje mu se nije dopadalo i po prirodi je bio nespretan, tako da je verovao da omču ne bi ni znao da napravi. Vatrena oružja nije posedovao, od hladnih imao je jedan tup kuhinjski nož koji bi možda i poslužio, ali nije ga takav način naročito oduševljavao.
Besciljno se šetajući po gradu, jednog popodneva došao je na ideju kako da njegovo samoubistvo ipak ne bude toliko beznačajno. Kupio je u knjižari pribor za pisanje i pohitao je domu da napiše svoje životno delo.
Nakon par sat shvatio je da apsolutno ne poseduje talenat za pisanje, ali to ga nije omelo da nastavi. Kroz par dana imao je svoje delo završeno. Prvi deo plana bio je gotov. Ostalo je još da sačeka da se izgradi neki novi most sa kojeg bi on pre otvaranja skočio. Na taj način, on bi dao marketing svom književnom delu, a i taj most bi mogao da ponese njegovo ime. Što da ne? Konačno, imao je formulu kako da njegovo samoubistvo ne bude beznačajno.
Ima od tada deset godina. Čovek se i dalje depresivno vucara po gradu, a ponekad otputuje i u neki obližnji grad da osmotri kakve su tamo prilike za podizanje nekog mosta. Za sada se sve vrti oko spekulacija i predizbornih obećanja.

Komentari

Komentari