Foto: 
Jeanne

Dupla kruna i vazelinski višeboj

(18+ iliti samo za one odrasle u Srbiji)

Sportski život u Srbiji ovog proleća je obogaćen zanimljivim podudarnostima.  I klub koji se (uprkos imenu) odrekao partizanske tradicije, i naš šampion u izborilačkim veštinama koji se odrekao svoga četništva, osvojili su tzv. "duplu krunu".

I dok u fudbalu Partizan sigurno neće da se meša Zvezdi u taktiku i izbor igrača kada joj bude ustupio pravo takmičenja u drugorazrednim UEFA igrarijama, dupla kruna u politici (bar ingerencije!) ostaće trajno na glavi reavanzovanog predsednika-premijera. Toma Preteča (zvani, gle podudarnosti - "grobar") samo je postrojavao počasnu gardu, delio ordenje i dobošario gluposti. Aleksandar Svevišnji sigurno neće, ni za trenutak, ispuštati ni jedan od volana izvršne vlasti. Zakon o saobraćaju ograničava profesionalnim šoferima maksimalno trajanje neprekidne vožnje (istovremeno okretanje 2 volana, kao tolalni idiotluk, se i ne razmatra). Za vozanje celog naroda u oronulom vojnom transporteru privremeno maskiranom u javni prevoz, takva ograničenja ne postoje. Ili bar vrlo lako mogu biti zaobiđena, izborom (ro)bota na mesto kopilota. Sendvič koji se nudi višestruko premašuje Big Mek, tako da pristajanje kandidata na Veliki Tvrd apsolutno ne čudi. Godinama na(v)učeni na poslušnost i udobnost toplog vazelina, kandidati za marionetskog premijera marionetske vlade trenutno se besramno laktaju. Oni malo veštiji u političkom pokeru, bace po neki provereni patriotski blef ("nisam po volji Zapada"), pominju decu (naravno, u nepsovačkom kontekstu!), potežu moralno-politički podobne vladike, mlataraju istobojnim partijskim knjižicama, palacaju pohotno jezikom po velikom, tvrdom skiptru i čekaju milost Velikog Vladara. Kruna koja će im biti data u ruke (na kojima su već pripremljene rupe za konac!) biće samo rekvizit u lutkarskom pozorištu zvanom Srbija.

Ono što našu ovogodišnju premijer-ljigu razlikuje od mnogih prethodnih Vazelinijada, je to što se u ozbiljan, muški posao uvlačenja u A(nus) V(ođe)  drznula da umeša i jedna... hm... žena. Dobro, de, njena ženstvenost je uglavnom formalna (otprilike kao naš suverenitet nad Kosovom) ali je svakako, možda baš zbog toga, brkanje u oko tradicionalistima. Pošto je brkanje u oko faul, kako u gorepomenutom fudbalu tako i u ovom premijerskom bidermajerskom ragbiju,  pištaljke suda javnosti su se masovno oglasile.  Zar da već ustaljenom navijačkom skandiranju Vođi, dodajemo i žensku varijantu njegovoj premijerskoj izabranici? Ili, s obzirom da se u vrhu vlasti raznolikost genitalija uparila sa raznolikošću seksualnog opredeljenja, postajemo - normalnija zemlja?

Naravno, seksualno opredeljenje premijera nama, običnim građanima podjednako je bitno kao da je u pitanju šofer ili hirurg. Niko ne otkazuje letovanje ili operaciju zbog pederikavog "majstora" (ha, ha... "majstore, otvori  otpozadi" bi dobilo sasvim novo značenje),  a na seks u mozak od strane političara smo već stekli višedecenijski imunitet. Međutim, ono na šta nikako ne mogu da se naviknem je ljigavo vazelinstvo među pretedentima na vezirsko zvanje u prisustvu Svemoćnog Sultana. I homofobni žirafoljubac, i kurčeviti Ivica, i vaginoljubna Marica odradiće - sa sluzavom pesmom na usnama - "blow-job" zarad žalosne, lažne funkcije tzv. premijera.

Da se vratimo na fudbal sa početka priče. U fudbalu primiti go nije sramota. U ovoj i ovakvoj političkoj utakmici laktanje da se primi go je besramno sredstvo koje opravdava svaki cilj - u ovom slučaju, jadnu, bednu, formalnu premijersku fotelju. A plašim se da ćemo u narednim godinama pored premijera imati još mnogo, mnogo ovakvih repriza...

Komentari

Komentari