Foto: 
autor nepoznat

Dvoica zatvorenika

-Spavaš li? – upita jedan zatvorenik drugog.
-Ne baš. Razmišljam tako...o životu. – odgovori drugi, držeći šake pod glavom, na donjem krevetu.
-Jesi li čuo, ponovo spominju neki rat? – započe temu zatvorenik, zanemarivši razmišljanja o životu svog cimera.
-Jesam nešto ali, ne verujem u to. – odgovori zatvorenik sa donjeg kreveta. Novine o nečemu moraju da pišu, kako bi se drugačije prodavale?
Prvi zatvorenik, koji je u zatvoru zbog pljačke pošte, voleo je da razgovara sa svojim cimerom. Smatrao ga je mudrim a ovaj je to znao i godilo mu je to što ga neko po prvi put u životu posmatra na taj način.
-Misliš li da bi bombardovali zatvor, ako bi do rata ipak došlo? –nastavio je da bude znatiželjan prvi zatvorenik?
-Zašto to pitaš? –iznenadio se drugi.
-Pa mi ovde, kao robijaši, mi mu dođemo nešto kao državni neprijatelji. Radili smo protiv države, država nas je kaznila...znači mi smo državni neprijatelji a to znači...
-Neprijatelj tvog neprijatelja je tvoj prijatelj? –prekinu iznošenje ove teorije zatvorenik sa donjeg kreveta.
-Pa da. Mi bi u tom slučaju bili bezbedni. –nasmeši se spokojno pljačkaš pošte.
-Moguće ali zatvor sigurno ne bi bio najbezbednije mesto u slučaju bombardovanja.
-Misliš? Postoji i bezbednije mesto?
-Dakako. –nasmeši se drugi robijaš. Bezbednija od zgrade zatvora bila bi zgrada Narodne skupštine.
S obzirom da je sa ovim zaključkom sačuvao status mudraca kod svog cimera, pljačkaša pošte, drugi zatvorenik se mogao spokojno vratiti razmišljanju o životu.

Komentari

Komentari