Foto: 
autor nepoznat

Nežni oblačići

Vesele kišice i dalje veselo padaju, neumorno se pune rečna korita, a onda kućama nekog sela vesela bujica opere spoljnu fasadu, oriba patos na drugom spratu, počisti potkrovlje, i svi su veseli osim potopljenih meštana. Nasipi su mali ili ne postoje, jer naša državna vrhuška više voli da sanira nastalu poplavnu štetu u cilju samoisticanja zabrinutosti zbog velikih potopa sa sticanjem novih kolekcija poitičkih poena, nego da spreči katastrofu i ostane nezapažena. Zato postoji mogućnost da država ugroženim meštanima ponudi kante, lopate i sandoline po akcijskim cenama, kao vid jednokratne pomoći jer je i to više od ništa. Naravno, raketni sistem zemlja-vazduh za razbucavanje sivog neba radi odbrane od obilnih kišica skoro besprekorno funkcioniše, ali nema ko da izda naredbu za upotrebu istih jer je nadležni za ovu situaciju zauzet odbranom stavova samozvanog gospodara balkanskog pakla, što bi značilo da od bombardovanja neba nema ništa. Treba uzeti u obzir da od viška glava ne boli, pa tako mnogo vode pogoduje vlasnicima malih samoniklih privatnih elektrana, ali i onim meštanima potopljenih naselja čije su kuće kesko osigurane, tako da se kompenzaciji nastale štete mogu nadati za nekih par stotina godina, ako požive toliko.

Ipak, poplave imaju i svoju dobru stranu, a to je da su mnogi neplivači primorani da savladaju gradivo osnova plivanja ako misle da prežive. Mlađa populacija koja baš i nije raspoložena za užitke akva parkova darivanih od majke prirode, odlučuje se na nabavku spasonosne sandoline kojom će se otisnuti negde daleko u neke mirnije vode, bez posebne želje za povratak u mračnu prošlost. Starijima koji ostanu je u najavi učinkovita službena poseta ministra za oduvavanje sveća po direktivi Tvorca, pa se može očekivati da mesto bez meštana za kratko vreme postane vlasništvo nekog šeika koji je spreman da investira u svetlu budućnost za male pare, jer ima sa čime. Državni vrh Srbije, čije su ruke čvrsto vezane debelim kovertama  pristojnih donacija potencijalnih ulagača, nemoćan je da se odbrani od najezde stranih investitora, što bi moglo uzrokovati da neki delovi Srbije prestanu da budu delovi Srbije, i postanu neotuđivi delovi novokomponovanog Srbistana. Naravno, ne treba nešto posebno paničiti jer je Srbija velika zemlja sa mnogo materijala za otuđivanje, a što manje materijala ostane, to mu je i cena veća.

Dvojni pakt svetog Ilije i ognjene Marije ume ponekad da izvrši brutalnu invaziju sa žestokim ledenim bombama pre planiranog termina, tako da od šarenolikog voća ne ostane skoro ni za čvorke, a još manje za rakiju ili pekmez. I ponovo će raketni sistem opravdano zatajiti usled kultnog izostanka nadležnog ministra meteorološke pornografije, a grad će svakako maestralno obaviti svoju prirodnu misiju. Ali, nećemo se valjda time opterećivati kada smo bogata zemlja, pa ćemo uvoziti ono što možemo da proizvedemo. Pekmez i nije tako bitna stavka jer je dece i tako sve manje, za rakiju će se uvek naći neki adekvatan materijal, a čvorci neka pocrkaju od gladi. Nisu oni naši. Restauracija polupanog crepa na kućama, usitnjene prozorske staklarije i roletni izrešetanih kao sitna rešetka nikako nisu problem države već vlasnika demolirane kuće, jer ko ima kuću treba i da je održava, a dobro uvežbana ekipa osiguravajućih društava uvek ima spremne nove ugovore.

Komentari

Komentari