Foto: 
Maarten Van Damme

Svašta nešto – 19. deo

Da je politika oduvek imala znatan uticaj na pisanu reč, dokazuje i epopeja Odiseja, Homerovo štivo za osnovce. Nije Homer opisivao avanture neznanog junaka, već je izabrao imućnog kralja Itake, Odiseja koji ga je, kako navode arheolozi kvantne poljoprivrede, pristojno nagradio za ovakav izbor. Po Homeru, čim je dobio sina Telemaha, i nanjušio dodatne porodične obaveze, zaprašio je u desetogodišnji Trojanski rat, a sina ostavio Mentoru, koji je zadužen za Telemahovog vaspitača. Međutim, bez jasnih podataka o Homeru, sumnja se u verodostojnost Homerove istoričnosti, što dovodi u pitanje i autora ovog epa. U svakom slučaju, ovaj ep je veoma zanimljiv, onima kojima je veoma zanimljiv. Pa, da bacimo kratak pogled na analizu događaja ovog epa.

1. pevanje je bez posebnog foršpila, sa horom bečkih dečaka, u kojem Homer opisuje kako su bogovi odlučili da Odiseja vrate kući, svojoj dragoj Penelopi, koja je skenjala svoju mladost čekajući razvratnog Odiseja. Odisej je godinama bio zarobljenik nimfe Kalipse, gde mu i nije bilo tako loše. Naravno, opisujući ovo zarobljeništvo, Homer nije mogao znati da će jednoga dana zahvaljujući nimfi Kalipsi, devojke i žene koje žele seks više od tri puta na dan, biti nazivane nimfomankama. Da Odisej ne bi imao porodičnu raspravu po povratku kući, nije spomenuo da je Kalipsa uz svesrdnu pomoć Odiseja, imala snošku bar tri puta za doručak. Baš se nešto pitam, gde li je to ostrvo Ogigija, na kome je Kalipsin topli dom. U međuvremenu, boginja Atina je većinskom odlukom nebeskog parlamenta, odlučila da ode u prijateljsku posetu Telemahu, Odisejevom sinu na Itaki. Inače, Telemah na lokalnom jeziku znači junak daleko od bitke, ukratko usranko.

2. pevanje sa frulašima u pozadini, spika o pojavljivanju Atine pred Telemahom u obliku Mentora, i nagoveštava mu kako oseća po mokraći da će se Odisej brzo vratiti kući. Mnogi su smatrali da je Odisej odapeo, pa su se pojavljivali pred Penelopom kao prosci, u nadi da će neko od njih preko noći postati kralj Itake. Po Homerovim zapisima, Penčika ih je elegantno stavila u izvod otvorenih stavki, iako drugi istoričari navode da je po Odisejevom povratku Penelopa već imala sedamnaestoro dece. Možda je diskretno saznala za Odisejevo kabadahisanje kod Kalipse, pa je povremeno zaboravljala da zabravi vrata svojih odaja. Prosci su bančili trošeći Odisejevo bogatstvo, i forsirali su Penelopu da se konačno odluči za koga će se udati. Ali, Penčika se koristila lukavstvom, pa je prosce držala na odstojanju, bar za javnost. Mnogo vekova kasnije, i Šeherezada je koristila Penelopin fazon, samo u drugom pakovanju.

3. pevanje u kojem se povremeno pojavljuju i gajdaši, priča o poseti Telemaha kralju Nestoru na ostrvu Pil, gde Nestor pokušava na diskretan način da mu objasni mogućnost da mu se matori neće vratiti, i da je verovatno negde usput riknuo. Pričao mu je o sudbini mnogih velikana, koji su bez zaleđine bogova bivali pojedeni od Kiklopa, ajkula, sirena, ili su se podavili u akvarijumima akva parkova. Vrlo brzo Telemahu je dopizdila Nestorova fantastika, pa je otplovio do Menelaja, kralja Sparte i Spartanaca, pa čak i Spartanki. Menelaj mu i nije bio nešto posebno zanimljiv, ali Spartanke jesu.

4. pevanje uz dvanaset akustičih gitara, dočarava situaciju iz koje Telemah saznaje od Menelaja, da mu je ćale zarobljenik nimfe Kalipse na Ogigiji, ali i da postoje dobre šanse da za desetak godina postane i kralj Ogigije. Baš ga ‘oće, ima taj rad. Homer je tendeciozno izostavio podatak da je Telemah odmah prozvao Menelaja, jer je Menelaj znao gde mu je babo, ali mu nije dojavio. Nije poslao čak ni galeba pismonošu, ili bar jednog nitro kolibrija brze pošte. Na to je Menelaj razvukao širok osmeh, i ukrasio je Telemahov obraz otiskom svoje šake.

5. pevanje sa Zvonkom Bogdanom, izričito navodi izričitost bogova da oslobode Odiseja, pa je Zevs ljubazno zamolio Hermesa da, onako u prolazu skokne do Ogigije, i saopšti Kalipsi odluku bogova. Slomljena tugom, Kalipsa pušta Odiseja, a lokalni paukovi su odmah počeli da stvaraju paučinu na ulazu Kalipsine pećine. Posle sasvim izvesnog vremena, ribe koje su pratile Odisejev brod počele su da ispredaju legendu o Odisejevoj požrtvovanosti kod Kalipse. Jednoga dana će neko tu legendu nazvati Odiseja. Ultra ljubomorni Posejdon, fanatično i beznadežno zaljubiškan u Kalipsu, a opet evidentirano odjebiškan od Kalipse, razbucao je Odisejev brod iz osvete, ali je Odisej zajahao najbližu sirenu koja ga je odvela negde.

Će se nastavi...

 

Komentari

Komentari