Foto: 
vakas

Veseli šalter

Ljubaznost u poslednje vreme baš i nije posebna odlika ljudi, a najbolje se može primetiti na šalterima javnih službi. Naravno, postoje šalteri sa izuzetno ljubaznim osobljem, što je jednako često kao i dobitak na državnoj lutriji. Pa, neko ipak i ubode ponešto. 

Statistika jedne balkanske zemlje u kojoj živimo je pokazala da su najljubazniji službenici na šalterima pošte, što u poslednjih petnaest godina nije bio slučaj. Učestale žalbe građana na ljubaznost poštanskih službenika pozitivno su uticale na promenu odnosa službenika prema građanima. Šalterski službenici pošte su dobili malo po ušima, pa kada danas čovek ode u poštu da nešto uplati, podigne ili pošalje, dočekan je sa ljubaznim osmehom. Ovakva promena je nepobitan dokaz da dobitak po ušima može da promeni ljudsko raspoloženje ka pozitivnom, pa bi se neko ušesanje moglo primeniti i u prepunoj skupštini. 

Situacija u policiji je veoma šarena, što verovatno zavisi od meteoroloških uslova. Prilikom ulaska u policiju, dočeka te dežurni, koji je ljubazan ali istovremeno i uzdržano ozbiljan. Ponekad je dežurni toliko ozbiljan da pomisliš kako bez batina nećeš izaći iz zgrade. Verovatno mu je supruga u drugom stanju, pa nije dobio sladoled. Ali, ima i dežurnih koji su ipak uspeli nešto da poližu, pa su u pomalo arhaično veselom raspoloženju. Bez obzira da li praviš ili menjaš ličnu kartu, pasoš, vozačku, na šalteru je službenik u približnom raspoloženju kao i dežurni. Ali, veseli ili namrgođeni, njihovo je da ljudski odrade svoj posao, jer čak ni policijsko osoblje nije imuno na primanje po ušima od svojih nadređenih.

U bankama su posebno ljubazni jer, čim uđeš, vide ovcu koju će da ošišaju. Nije bitno zbog čega si ušao, bitno je da imaju spremne ponude posebno povoljnih keš kredita kojima te, polako ali sigurno, uvlače u sistem iz kojeg teško izlaziš. Dobijaš gotovinu, ali i dugovanje sa tendencijom porasta, zahvaljujući kamati koju ti ne opisuju detaljno prilikom potpisivanja ugovora. Na to ide i kamata na kamatu, ako zbog povećanih troškova života nisi u stanju da vratiš novac. A onda, na vrata ti se pojavi sudski izvršitelj prinudne naplate dugovanja sa dve džukele i gubiš televizor, kompjuter, belu tehniku, nameštaj... Za veće keš kredite gubiš i gajbu, pa opušteno možeš da potražiš slobodnu klupu u nekom parku, i obezbediš novo mesto prebivališta. Ali ostaje ti dovoljno novca da promeniš adresu u ličnoj karti. Šetajući parkom, pre ili kasnije nađeš jedan pristojan štap, koji ti se predstavi kao prosjački. 

Na nekim šalterima elektroprivrede ljubaznost je naučna fantastika, na krajnjoj margini imaginarnog. Veoma jasno ti stave do znanja da remetiš sveti mir njihovog radnog vremena, a ako ne duguješ ni dinara za utrošenu struju, iz očiju im sevaju munje, jer ne mogu da ti nakaleme kamatu ili da ti isključe struju. Mislim da ne treba posebno naglašavati da ćeš za ponovno uključenje morati lepo da se isprsiš. Ali ako u tom kijametu, onako slučajno, kroz prijatno ćaskanje, spomeneš ime nekog od njihovih direktora kao svog dobrog prijatelja, iako ga lično ne poznaješ, raspoloženje šalterskog službenika se menja, drastično. Nikada nisam shvatio taj čarobni uticaj nečijeg imena na nečiju ljubaznost. 

U opštinskim i sudskim pisarnicama, kao i u socijalnom, ljubazno se trude da te pošalju na neki dugi šalter, tek da ne remetiš njihovo međusobno informisanje o cenama u prodavnicama ili specijalitetima kuhinje. Kako i očekivati neki bitan dokument od šalterske službenice sa sveže lakiranim noktima. Ali, ipak, uplatnicu za plaćanje administrativne takse dobiješ brže nego što trepneš. Plati, pa se klati...

 

 

Komentari

Komentari