Foto: 
patti.lin

Biće kako biti mora

Jedan je put kojim hodaš i jedan(jedna) si ti sada(osim ako nisi u nekom teškom duševnom problem, pa vas ima više)! Kažu da je istina jedna, što i jeste logična misao, ali naš život nije i ako uzmeš u obzir različite pozicije spoznavanja istine onda ona izgleda kao da ima puno lica koja čine da mi mislimo, svako ponaosob, da je “njegova”istina i jedina istina. Pa, sad, čija je istina istinitija? Čija je vera prava? Ko ima više prava na život, ko je glavni, ko je važniji, ko je zaslužniji?

Odakle god da kreneš vratićeš se u sebe. Kako bi bilo pošteno da to priznaš!

Ali, nećeš, jer iskrsne neki razlog da tražiš uzrok u drugome i to za ono što ne valja i ne odgovara ti ili za ono što te vređa i boli. A, kako zameriti sebi za ono za šta nisi odgovoran? Upravo i ne treba zamerati, već prihvatanjem i shvatiti ili shvatanjem i prihvatiti. Pa, hajde sada shvati upornu bol i nesreću i svoju i tuđu, shvati i prihvati ljudsku nesavršenost i krvavo opravdanje…uvek je teško, ali ako si i dalje živ, a nisi lud, vratićeš se sebi.

Joj, čoveče, kako te ja shvatam i prihvatam, kako te volim i kako ti opraštam! Ne mora da te vidim, ili, da te upoznam, odavno te ja znam , nego ti to ne znaš, jer, ja jesam ti!

Jedan je put kojim hodaš i kraj tog puta je neminovan. Ko si, šta činiš, čemu težiš, to više niko ne treba da ti otkriva nego ti sam.

Komentari

Komentari