Foto: 
Gemma Stiles

Biti svoj – (kontra)indikacije za primenu

Slobodna volja je pitanje koje se vekovima razmatra sa razlčitih aspekata. Neko opovrgava njeno postojanje, tvdeći da oluke koje donosimo su rezultat akcija ili dešavanja koje im prethode i da je slobodna volja obična iluzija čija je dobra strana to što nam pomaže da lakše idemo kroz život, stvarajući privid da možemo kontrolisati neke situacije, čime nam daje, opet, privid moći.

Drugo stanovište koje zagovara teoriju njenog postojanja, tvrdi da je čoveku na rođenju data volja i da on sam odlučuje o svojim postupcima, pa je su i sva događanja u životu rezultat naših misli i volje. Samim tim, ona je stvarna, nije iluzija.

Mnoge nauke su pokušale da objasne kako funkcioniše ljudski mozak, samim tim i volja. Shodno tome, zaključci su ovakvi ili onakvi, zavisi od hipoteze. Ali ako bismo izašli iz okvira nauke i, ono što zovemo slobodna volja čija manifestacija je, između ostalog i slobodno izražavanje mišljenja, našli bismo se na veoma klizavom terenu i tek tad bi višeslojnost i kompleksnost ovog pitanja došle do izražaja.

Generalno gledano, slobodno razmišljanje, otvorenost u iskazivanju mišljenja, tretiraju se kao poželjni, jer ljudi na taj način pokazuju svoj karakter i sve ono što nas čini različitim od drugih.Valjda nam zato u porodici, kao primarnoj društvenoj grupi odakle sve polazi, govore da slobodno kažemo šta mislimo, iako zbog tog mišljenja možemo biti kritikovani ili kažnjeni.

U školi koja dolazi posle porodice, u cilju, ne znam ni ja… Raznih ciljeva, takođe se insistira na tome da se slobodno izrazi volja individue i da se čuje svačije mišljenje, bez obzira što, na kraju, zna se čija je poslednja. To što neko može biti kažnjen ili negativno kvalifikovan zbog svog načina razmišljanja, a prema opštim kriterijumima učitelja ili učiteljice, nema veze.

U prijateljskim, partnerskim, poslovnim i drugim odnosima, dobra komunikacija je imperativ! Između ostalog, podrazumeva da svako može slobodno da kaže šta misli i želi, jer čovek je biće koje ima slobodnu volju, zar ne? I čemu, onda svađe i nesporazumi? Verovatno bi se to moglo objasniti relativnošću svega postojećeg, pa i same slobodne volje.

Na kraju krajeva, Ustav nam garantuje slobodu mišljenja i njegovog javnog izražavanja, poštujući teoriju prirodnog prava i domen ljudskih prava i sloboda, pa bismo se mogli pozvati na taj akt kad god postoji prilika, a prilika je, čini mi se mnogo, kao što je mnogo kontraindikacija za isticanje individualnosti, posebnosti, ličnog stava…

Kako god bilo, na strani sam onih kojima slobodno razmišljanje i postupanje u skladu sa njim nije iluzija koja omogućava preživljavanje, već potreba i način da se ostvare.

Komentari

Komentari