Foto: 
autor nepoznat

Bitka u sobi

Veče smo provodili kao i svaki dan. Supruga na jednom računaru surfala po fejsbuku, dok sam ja na drugom sklepanom za moje potrebe pisanja. Odjednom, ona skoči sa stolice i pognu se iza kreveta pored nje:

-Šta ti bi?- upitah je.

-Nešto zuji, dođi brzo da vidiš kolika je buba, leti kod ormana!

Ustadoh, ali dok sam prilazio, iz tog ćoška izlete nešto stvarno veliko, crno, na momenat sam pomislio da je jedna od onih velikih leptirica, ali u tom nekom brzom letu se popela na plafon. Dok je letela oko sijalice videh da je to nešto što nikada ranije nisam video. Zgrabio sam packalicu za muve, ali nisam uspevao da je pogodim, jer je izuzetno brzo menjala smer i sklanjala se sa dohvata.

-Šta je to? -upita me žena.

-Nemam pojma! Nije leptirica, ima neke krake kao komarac ili pauk, ali znam da je veliko i da nemam nameru da spavam sa tim u sobi. -odgovorih joj.

Svi pokušaji da se to novo letnje čudovište, hibridno, uništi, trajali su dobrih dva sata. Za to vreme, menjao sam i oružja u borbi sa njim. Počev od pomenute packalice, stare majice i na kraju, briska za pod (razmišljao sam čak i o bejzbol palici iz druge sobe). Bežalo je non -stop u sigurne delove iza ormana, dok sam ja bezuspešno pokušavao da ga ubijem. U jednom momentu, od silnog mahanja i jurenja za njim, ožedneo sam i krenuo u kuhinju po hladnu vodu i kad sam se vraćao u sobu, na dovratku sam ga primetio. Brzo sam dograbio briska za pod i...leteće čudovište je završilo svoju jurnjavu.

Dok sam ga kupio sa poda sa wc papirom video sam da mu se neki od puno krakova još pomeraju. Umotao sam ga i...e, sad mogu na miru da spavam.

Komentari

Komentari