Foto: 
Ed Schipul

Čelik

Ptica, da bi udarila o beton, mora prvo da leti. Ova je odustala dok je učila da uči. Ptica, da bi uginula pripadu, mora pasti sa velike visine. Ova se skotrljala niz stablo. Ljudi, da bi upoznali slobodu, moraju prvo probušiti kosti. Vreme se merilo svećnjakom napravljenim od starog sata. Ubili su pticu. I beton. Sasekli su drvo. Sakrili su fleku i postal slobodni. A mrvice vremena su progutane kao sojine ljuspice od strane krvoločnih mesoždera koji su očnjake skrivali osmehom. Čekali su bolje vreme, nesvesni sadašnjeg trenutka. A svaki sledeći se pretvarao u prošlost koju će brzo zaboraviti. Savršenost se krila u tami vidljivoj samo kada se oči zatvore. Težili su isceljenju umova, dok je sama težnja stvarala karcinom svesti. A kao svaka bolest čije ime izbegavamo da prevalimo prekousana, lečila se svesnošću trenutka. Ostali su bezdušni pred skulpturom prirode, postal bogatiji, postal bogalji. Robot mehanički pruža ruku robotu. Ima ih sve više, počeli su da rastu, ali su sve manji.

Milica Janjić

Komentari

Komentari