Foto: 
ximena

Daljine

Nikada se nije razumela u daljine. Znala je da su to samo geografske nepravde. Daljine nikada nije merila kilometrima, već otkucajima srca. Srce ionako nema sat koji broji pređene kilometre,  već sat koji beleži količinu potrošenih emocija. Tačan, najtačniji sat na svetu. Beleži svaki zagrljaj, svaki poljubac, svako nedostajanje i svaki uzdah. Naravno, kao što se vreme ne može vratiti, tako se ni potrošena osećanja ne vraćaju. Nekada joj se učini da su se emocije vratile, ali to je samo ona zamka koju postavlja sećanje. Zamka u koju se upada noću i u samoći. Nije ona više naivna klinka koja će pasti na tu foru samoće i uspomena. Nije ni blesava da neka nedostajanja ponovo oživi, jer svako joj je nedostajao onoliko koliko je i zaslužio. Jeste da nam najčešće i najviše nedostaju oni koji nisu vredni nedostajanja, ali sve ima rok trajanja. Tako i ljudi koji nam nedostaju, bar ono u njima zbog čega su nam i nedostajali. U poslednje vreme, sva njena nedostajanja vezana su za daljinu, ali ne onu u srcu nego, već onu gore pomenutu, geografsku. Nađe i ona sebi bliske ljude, samo njenim blizina suđene su daljine. Uvek je to nedostajanje na tren od večnosti, na dah od uzdaha i na otkucaj od srca. Uvek tako blizu, a opet tako daleko da bi neke emocije prenela i pokazala, jer su neprevodive u reči. One se pišu zagrljajem, čitaju se zatvorenih očiju. Takva osećanja joj evo i večeras nedostaju.

Komentari

Komentari