Foto: 
Keith McDuffy

Dejstvo makrokosmosa na mikrokosmos (drugi deo)

U prethodnom broju saznali smo nešto o pučkom shvatanju politike, kako funkcioniše „društvena mreža“ i vezi potala Konkretno sa istom. Najzad, videli smo kako sam upoznao voljenu osobu, te obogatio svoj realni život zahvaljujući ovim „virtualnim“ entitetima. Pomenuo sam i njenu lepotu.

Mišljenja sam da lepota – fizička kao i duhovna – jeste u svojoj osnovi jednostavna. Mada svaka zanimljiva lepota (kao i istina) ima i neku mističnu dimenziju. Možda je zato moja voljena na svom profilu „na društvenoj mreži“ stavila: Jednostavna ma koliko vam to komplikovano izgledalo.

Laž je u osnovi komplikovana, jer da bi održala privid doslednosti ona stalno umnožava entitete – i onda je seče Okamova oštrica, pre ili kasnije. Kao pisac fikcije to dobro znam, ali fikcija leži opet na jednostavnoj činjenici da čovek ima potrebe i za nečim izmišljenim…

Što važi za izgled moje voljene, važi i za njenu duhovnost i praktične svetonazore, koje prihvatam i ako im je osnova u hrišćanstvu. No vratimo se onome što je bilo kad smo se upoznali.

Tačno je da smo se sreli, na neki način zahvaljujući ovom portalu, no, to ne znači da se inače ne bismo našli, jer krugovi pametnijih patriota (kako ja to kažem), u kojima se krećemo i nisu tako veliki. Pametniji patriota neće vikati Mesiji da je peder, no neće ni videti u baš svakom ko je nešto protiv Soroševog plaćenika (mada ima i takvih, a još više korisnih idiota, na svim stranama). Neće olako posezati za teorijama zavere i kuknjavom koju je najbolje predočio Manojlović u filmu „Rane“ – Izdaja, izdaja, svetu-srpsku-zemlju-ste-izdali!!! Dovoljno sofisticirani patriota neće se sablažnjavati na Tompsona, već će kod ovog simpatičnog pokatoličenog Srbina naći onaj srpski gen koji se odražava u dinarskom etosu, koji je zajednički mnogim Srbima i onima koji sebe danas zovu Hrvati.

A moja draga nije se priključila fejsbuk grupi „Vratimo Evropu korenima“ da bi promovisala svoje tekstove na portalu Konkretno, nego još dok je bila verenica i saradnik jednog našeg već malo poznatijeg društvenog radnika. Nećemo reći ime lika, već samo da se nedavno proslavio intervjuišući jednog verskog fanatika koji se izražava onako dorčolskim slengom, pa je zanimljiv do nivoa viralnosti. Možda bih i tom radniku mogao biti zahvalan, recimo da je odigrao svoju ulogu kao Golum u Gospodaru Prstenova.

Njihov razlaz nije bio miran, a lik je znao posle da tračari i špijunira moju dragu. Ovo drugo je radio ponekad uz pomoć svojih prijatelja, koji bi se s njom upoznavali. Kako je i mene jednom intervjuisao, na listi mi je kontakata i sve to nisam krio, razumljiv je bio oprez moje voljene. Sa inicijalnom simpatijom prema meni kod nje se stvorio osećaj da je već dosta (u slučaju da sam ja samo špijun poslat radi nekakve neslane šale). Stoga je postojao plan da se uzvrati udarac.

Tako se moglo dogoditi da bude o meni (i ne samo meni) već jedan tekstić na portalu Konkretno. Imao sam prilike da čitam taj tekst iz recyclebin-a moje drage. I zapravo, ne bih tako loše prošao čak ni u toj pljuvačini. Pisalo je tamo da sam poznati pisac, što ja samo u šali za sebe kažem. Mada, ako ćemo realno, ko treba da me zna – već me zna, ili će me upoznati. Pisalo je i da sam zalutao na Evroazijskom putu, što je meni padalo napamet i pre nego me pozvaše u ovu nevladinu. Odavno mi se događa da uhvatim sebe kako lutam negde između Ulan Batora i Taškenta.

Da su se stvari tako odvijale, tekst bi bio pročitan na Radiju Konkretno i pušten u kafiću (i sve to, naravno, tada nisam znao). Ne znam kako bih reagovao da se to dogodilo. Možda bih se samo smejao, možda pobegao od sramote. Možda bih se smejao, a kasnije da me pojede blam. Možda bi me bilo sramota, a da mi kasnije bude sve smešno.

I tako smo počeli naš prvi sastanak, ja smotan jer ne izlazim svaki dan sa takvom osobom, ona rastrzana između sviđanja i paranoje. Imao sam čudan osećaj, delovalo mi je nekako dovoljno uvrnuto da uspe. Kasnije, kad smo se već dovoljno upoznali (a to je išlo veoma brzo), sve to nam je bilo samo smešno. I tako nas je makrokosmos povezao i bio je to početak jednog divnog prijateljstva.

Ivan Vukadinović

Komentari

Komentari