Foto: 
Marcia O Connor

Gde je pekmez?

Jede li ko hleba i pekmeza, pitanje je sad? Možda će doći u vreme kada će se komentarisati: „Volim pekmez i rado ga se sećam“ ili, ne daj Bože, daleki futurizam: „Šta je to pekmez“?

Ne marmelada, ne fabrički pekmez iz prodavnice, nego kućna varijanta: ručni rad, kućni pekmez, zapečen u rerni,kuvan na ringli ili u kazanu.Naravno, svi domaći pekmezi su bez želatina. Ne treba kuvati prezrelo voće, nego tek dozrelo ili malo zeleno, zbog pektina koji zgušnjava.

Pekmez, to je imperativ, to je potreba za zdravo odrastanje, to je vraćanje prirodi, to je vraćanje domaćoj hrani i tradiciji. To je i za decu i za odrasle.Zdraviji je, prirodni je, ima manje šećera, nema konzervansa, zaslađivača, veštačkih boja i koječega. Samo voće i malo šećera. u zavisnosti od slatkoće voća koje se upotrebljava.

Tu su uobičajene varijante, one bez kojih se ne može dočekati zima,to su pekmez od šljiva i kajsija. Imamo i posebne pekmeze od višanja, jagoda, breskvi, malina... Tu su i šarolikije opcije, miksovane od nekoliko vrsta voća. Naročita je slast pekmeza od kruške, šljive i jabuke! Ništa ukusnije od pekmeza napravljenog od bele šljive i kajsije. Rajski dah se oslobađa pri kuvanju pekmeza od smokava s malo kruške. Miriskolača se širi iz pekmeza od breskve i jabuke. A tek dunja s pikantnošću rezetla (mirišljava, aromatična biljka). To su jasne slike, mirisne slike od kojih curi voda na usta, koje uzvikuju: "Maži pekmez!"

Dole hleb namazan paštetom ili hleb, margarin i salama. To je nezdravo, puno onih emulgatora E-102, E-131… Uzmite hleba, maslaca i pekmeza, pa još i šolju mleka.

Ništa lepše od dva jednostavna jela udružena u jedno, palačinke s pekmezom. Palačinke, jednostavno jelo ili poslastica, jeftino i brzo, deblje ili tanje, nema zamerke. Univerzalne, i za sirotinju i za carsku trpezu. Mogu i zapečene, mogu i pohovane, a iz njih curi topao pekmez, dok miris lelujamoždane ganglije.

Moj sin, kad je imao oko šest godina, ode u komšiluk, svojoj drugarici, kad tamo palačinke. Da sam znala da će tako biti, ne bih ga pustila iz kuće. Naime, mama njegove drugarice servira im palačinke namazane eurokremom, od tad on izbegava palačinke s pekmezom.

Lenje domaćice uništiše instituciju palačinki s pekmezom. Nerviraju me modernističke, napredne varijante palačinaka, te sa sladoledom, šlagom, eurokremom, pa s keksom, pudingom... Gde vam pekmez, vrištim ja. Kod mene u kući nema eurokrema, nema keksa, ima samo pekmeza, i to raznih vrsta.

Da se prisetimo i kolača koji ne mogu bez pekmeza. Štrudla s pekmezom od šljiva i makom, kakva pojačana aroma maka, moji gosti kad to probaju,oduševljeno pitaju: od čega je ovo, ili kakav jeto mak? Tu je i moj specijalitet, štrudla s pekmezom od smokava, posuta krupno mlevenim orasima. Žerbo kocke s pekmezom od kajsija i orasima. Papićkin kolač s sokom od paradajza, a fil pekmez od kajsija. Zimske gomboce s gusto skuvanim pekmezom od šljiva ili višanja. Razni rolati, kiflice, uz svinjokolj i salinjaci s pekmezom... Toliko toga, a dovoljan je samo pekmez.

Pogled na police ispunjene teglama punim različitih vrsta pekmeza je pogled ispunjen mirisom leta. Ređaju se slike rodnih krošnji i trave po kojoj su rasute šljive. Ma ceo špajz miriše. To bogatstvo nije merljivo novcem.

Kod mene može da se desi situacija da nema hleba. Ali situacija da nema kolača, e to ne može da se desi. Što znači da je tvrdnja Marije Antoanete, u mom domaćinstvu, tačna,ne jedemo hleb,ali jedemo kolače s pekmezom.

 

Komentari

Komentari