Foto: 
Jadranka Bežanović Sovilj

Hajde, na jedan, dva, tri!

-Čovek. Kula od karata. Ideja savršene imitacije savršenstva.

-Dakle?

-Ma, ništa, samo razmišljam, kako se vrednosti ljudskog postojanja ne sadrže u svima, nego tek u nekima. I to, da interes, napredak društva nije pojam koji može da zaživi na globalnom nego samo na individualnom nivou, tj od jedinke ka širem pojmu društvene zajednice…

-Zvučiš kao neki političar.

-Hajde, ne zezaj se sa sobom Jadranka! Izigravaš mislioca, a u stvari si samo žena!

-E, da znaš, ne možeš da me iznerviraš, dupe jedno neopevano!

-Čemu takve reči? Ne zaboravi da vodiš dijalog sa samom sobom i sada kada smo nas dve Ti u savršenom skladu, hoćeš to da porušiš! Gubiš veru u sebe, tako je gubiš i za čoveka, uopšteno…

-Gubim ! A, možda gubim veru u tebe, moju drugu polovinu! Sve idealizuješ, izmudruješ i pitam se dokle? Pući ćeš jednog dana, a onda ćeš i mene ubiti u pojam, nećeš imati čime da se braniš. Ja, priznajem, počinjem da tonem u greh, ako su ružne reči to…

-Ju! Čuj, “ako su ružne reči to…”folirantkinjo jedna! Grešna si koliko si teška, ovamo nabacuješ osmeh…Kakva maska! Pa, ja te znam najbolje!

-Opa, ako ćemo tako i ja tebe znam još bolje…nego, ja sam fina i ponekad se iznerviram, a neću prljav veš u javnost, to je očigledno! A o tvom mudrovanju na različite teme neću ni da komentarišem. Čuj, pokušavaš da budeš neka mudra motivatorka, rasprdela si se po fejsu, prosipaš savete, a veze sa životom nemaš!  E, sada mi padne na pamet, da si kao onaj tanak led na vodenoj površini, sa jednim prstom te čovek izlomi…beskorisna si, shvati, sebi najviše…

-Zaista  si odvratna prema meni, tj sebi tj nama tj ne znam…Ja verujem u ljubav, lepotu , dobrotu, plemenitost…i trpeću svakojake gluposti, ali ću živeti sa tim idejama. Ja, za razliku od tebe, od čoveka neću odustati!

-Veruj! Vera je besplatna stvar duha! U stvari, vera je neprocenjivo bogatstvo ludaka! Nego, duhovna moja, od čega i kako dalje živeti? Hajde mi to nacrtaj umetnice!

-Živelo se i stvaralo u svim vremenima i u svim mogućim i nemogućim uslovima…Tako ću i ja…dokle imam i mogu…

-Jooooooooj! A šta to pa imaš? Iznervira me budala u momentu! Jesi li gladna umetnice? Jesi li platila račune? Jesi li vratila dugove? Čezneš za običnim stvarima, za svakodnevnom bezbrižnošću običnog života…

-E, još umem da volim! Umem da maštam! Umem da stvaram ! Umem da se igram! Umem da se radujem tudjoj sreći! Umem da se nadam! Ne mrzim i nikada nisam i neću! Eto ti, ćurko!

-Strašno! Sa kim ja vazduh delim kao i zalogaj kao i zagrljaj? Hajde, moramo da ustanemo iako je hladno i kiša pada. Hoćemo zajedno?

-Moramo…hajde na jedan, dva, tri! Čekaj, prvo me zagrli i reci da me voliš!

-Volim te, nekako te volim…hajde sada, ustajemo na jedan, dva , tri!

-Jedan, dva, tri! Ne na tu nogu budalo!

Komentari

Komentari