Foto: 
autor nepoznat

Harmonije i haosi

,,Postoje lažni haosi koji svoju 'haotičnost' duguju haotičnosti naše percepcije. Kao što postoje i lažne 'harmonije' i prividi reda iza kojih se kriju nezamislive rastrojenosti. Oba ta stanja, međutim, međusobno su isprepletana u basnoslovnom mnoštvu međuoblika. Sve se svodi na sledeće: Kako da upotrebimo haos umesto da snagu traćimo na pokušaje da ga pobedimo (što je nemoguće) ili ga izbegnemo. Što je još manje moguće.“              

Svetislav Basara ,,Uspon i pad Parkinsonove bolesti“

 

Negde sam pročitala da se iz haosa rađaju zvezde. Iz jednog haotičnog stanja svesti nastaju ideje koje temelje istorije i činjenice. Drže postolja i osnove čoveka i onoga u šta veruje. Mada ono u šta čovek najviše veruje je ono što vidi. Vid čoveka još nije izdao, najverniji je svedok istine. One univerzalne i pojedinačne. One sveopšte, prihvatljivije, i one druge, ne tako poznate javnosti, koja je nalazi i kao da se krije u glavama, u rožnjačama, u tananim delovima pojedinih. Ona izaziva strahove od kojih podrhtava čak celo telo. Ne dozvoljava da se smiri i sputava ga u mehaničkim radnjama. Kako dnevnim, tako i onim dok se spava, dok se u polusnu okreće u krevetu i ne dozvoljava grču da odahne na momenat i oslobodi telo stresa. Stalno je prisutno i vreba. Nekada tera i na konstantno kretanje bez prestanka. Drži telo zauzetim kako bi ostalo vitalno i produktivnim. Um tada može da se odmori, jer je telo u pokretu, ispunjava svoju ulogu kretnje i pokretača dešavanja. Akcije i uslovljene reakcije su prisutne, ali bitno je da reakcija postoji kako bi se osećaj živosti sproveo kroz spoznaju sveta oko sebe. Svi se kreću i dok se krećem i ja dobro sam, mozak percipira realnost na najbanalniji način.

Nekada se odmara, sedi, ne čini toliko pokreta na dnevnom nivou, pa se mozak uposli. Mora da radi, ne bi li ostao budan. Onda se javljaju sumnje. Onda se javljaju ideje. Javljaju se želje i javljaju se prepreke. Parkinson opet kuca i objavljuje rat mišićima, tera na pokret i na novo, kako bi se unela živost u dan. Prekida nemire i daje mišićima osećaj blage nesigurnosti. Tera na ponavljanje radnji kako bi bili sigurni da se sećaju svakog pokreta. Šeta se mnogo i dugo, dok se ne smiri um i bude siguran da je opet sklad na pomolu. Tada se otvaraju horizonti i nade se rađaju. Haosi rađaju nade. Rađaju ideje, otklanjaju prepreke. Daju osećaj mladosti u starosti i polet u mišićima.

Komentari

Komentari