Foto: 
Alexa LeSpisa

Istine, laži i raznorazni primeri

Sa gasovima koji čine vazduha koji nam je, kao što znamo, svima jako nužan, podjednako lete i istine i laži. Ta dva elementa podjednako imaju važnu ulogu za funkcionisanje tela kao i sam vazduh. Istina i laž se prepliću poput vrbovog pruća na plotu. Nije retka pojava da iz sasvim obične, bezočne laži, nastane istina, ali učestaliji su primeri u kojima se istina, nakon mnogo šminkanja u nameri da bude lepša i primamljivija, pretvorila u laž. Postoje ništavne, sićušne, ali i velike i epohalne istine. Naravno, imamo i bezazlene, spasonosne, obilate laži i još hiljadu vrsta i podvrsta istih.
Dok mi se pred očima nižu vrste koje bi mogle da se nađu u kolonama, kada bi šematski predstavljao ove podele, morao bih da spomenem i „Moju istinu“ i „Moju istinu“. Te dve istine zapravo mogu biti i laži, ali to su one vrste za koju su dve ili više strana ubeđene da je njihova istina baš ona prava, najčistija i lepa, nasuprot toj drugoj koja je za oči neprijatna gnusoba. I u ženskom manastiru, dok se očekuju zvona za večerenju službu, može doći do rasprave između dve monahinje, a sve sa namerom da se dokaže čija je istina ona prava. Odgovor bi kasnije mogle da dobiju od glavne igumanije kako jedino Gospod zna pravu istinu a da su one tu da mu se mole i da mu služe. Dakle, želja za dokazivanjem istine i laži je svuda prisutna.
U odajama manastira mogu da stanuju i miševi, koji bi bez obzira na svoje okruženje bili ateisti, ali bi svakako verovali u nešto, na primer da će umreti prirodnom smrću i da ih neće pojesti manastirski mačak, koji se inače nikada ne pridržava posta. Ukoliko bi mlada mišica predložila svom udvaraču mišu romantičnu šetnju, on bi pokušao da je odvrati od te ideje zbog straha da će ih napolju sačekati mačak kojem je baš tada vreme za lov. I u mišjem svetu je teško izaći na kraj sa ženskim rodom, naročito ako si zaljubljen, a samim tim i popustljiv i slaba će vajda biti kasnije mišu činjenica da je bio u pravu dok se njegov dželat mačak bude poigravao s njim.
Što se tiče laži, s njom se susrećemo vrlo brzo nakon što utrvdimo da postojimo. Pokušaćemo da ubedimo roditelje da je grafitt koji je ispisan na nepoznatom pismu drvenom bojicom a koji se pojavio u dnevnoj sobi delo nekog drugog. Možda dede. Ionako je senilan. Uporedo sa upoznavanjem laži, upoznajemo i razne vrste kazni koje nam sleduju ako se dokaže da je koristimo.
Laž je kao i svaka druga veština. Neko za nju ima talenat, neko je dobro izuči i postane profesionalac, a neko nikada ne nauči da je koristi. U marketu je jedan čovek kupovao polovinu hleba. Kasirka mu je rekla da će morati da plati i ajvar koji je jeo sa drugom polovinom hleba. Nakon što je nespertno demantovao da je jeo ajvar i da je za crvenilo oko njegovih usana odgovoran ruž njegove supruge, šefica smene mu je premijerno prikazala snimak na kojem se vidi da uživa u ajvaru kod dela u marketu sa zimnicom. Policija nije pozvana, ali je čovek morao da ostavi svoja lična dokumenta kao garant da će doneti novac za crvenu poslasticu koju je kušao kao i za drugu polovinu hleba.
Što se tiče spretnog korišćenja laži, mnogi koji su tu veštinu izučili danas su uspešni ljudi. Odnosno, ono što se u današnje vremene smatra uspešnošču. Neko laž koristi da prikrije sladostrašće, neko da bi prigrabio neku materijalnu ili bilo kakvu drugu dobit, a neko jer jednostavno da je koristi. Izmišljenim, lažnim događajima mnogi ulepšavaju dnevnu kolotečinu. Bolje je živeti u lepoj laži nego u ružnoj istini, smatraju oni.
Da bi laž ili istna bila uverljivija, mnogi uz njih koriste i zakletve. Ako sam vas nešto u ovom tekstu slagao, dabogda me pojele krvožedne ale i demoni.

Komentari

Komentari