Foto: 
WelshRichard

Krupije, čobani i IQ

Ne znam da li je ova anegdota istinita priča, uostalom, to uopšte nije bitno. Jer njena logika je itekako istinita. Priča kaže da se sin bugarskog diktatora Todora Živkova kockao u Monte Karlu i pukao je tri ili četiri miliona maraka. Bez problema je platio krupijeu. Ovaj je rekao:

„Vi ste bogat mladić, šta vam radi otac?“

„Čobanin.“

„Kako čobanin, koliko stoke imate?!“

„Jedno šest-sedam miliona ovaca.“

Kada sam tu priču čuo, imali smo ovde na vlasti “čobanina“. Kada je masa njegovih pristalica na Terazijama vikala „Slobo, mi te volimo“, 'ladno im je odvratio „Volim i ja vas!“ Istim glasom je mogao i da ih otera u tri lepe. Nešto kasnije je na partijskom skupu u Sava Centru optužio tadašnju opoziciju da su janjičari (što nije bilo mnogo daleko od istine). To nije bilo dosta, pa je svojoj partijskoj vojsci krenuo da objašnjava ko su bili janjičari, kao da su ovi neki tutubani. Moram priznati da sam bio bar malo fasciniran tim tretiranjem svojih trabanata kao stoke.

No, tada je bar bilo neke nade. Među mlađim svetom u gradskim centrima bilo je sramota podržavati takvu vlast. Nije bilo ni mnogo apolitičnih. Postojale su razlike, koje bismo sad nazvali geopolitičkim, a tada su se svodile na to je li Sloba kriv što je vodio ratove ili što ih nije dobio i da li su naši “zapadni prijatelji“ takođe cinična đubrad. Svejedno, postojala je nada u promenu, kad se vlast promeni. Te nade su nestale tokom deset i kusur godina vlasti dosmanlija, odnosno žutila. Postale su pluskvamperfekat.

Onda se pojavio Premudri, koga još zovu i Mesija. Za poslednje predizborne spotove, među ljudima koje poznajem, trebalo bi davati nagradu ako neko izdrži do kraja da ih odgleda. Želudačni problemi čine svoje. Čuo sam da postoje i parodije, međutim, ja sam za zvanične spotove sa Mesijom u glavnoj ulozi mislio da su parodija. Postoji škola mišljenja da su ovi spotovi pouzdani vesnik kraja takve vlasti, dokaz da je izgubila vezu s pameću i realnošću, te da će se urušiti kao kula od karata. Ne bih bio toliki optimista, niti smatram da su ti spotovi (iz ugla vlasti) greška.

Postoje istraživanja po kojima je u Srbiji prosečan IQ 89. To ne mora biti po sebi strašno kao što izgleda, prosek k'o prosek. Međutim, problem pravi normalna raspodela koja nam govori da nešto više od polovine građana ima IQ do 90. Jasno je da se vlast obraća samo njima, plus onima koji su pametniji ali imaju veoma opipljive koristi od iste (još nekoliko procenata). Da ih ne zanimaju oni kojima je IQ preko 90, računaju da su oni manjina, i svejedno beznadežno podeljeni, razočarani i mnogi od njih apolitični (što je sve tačno). Takođe ih ne zanimaju bilo kakvi skrupuli, koje su “žuti“, kao neki kvazipurgeri imali, kako će sa svojim nastupom, idejama i delima sami sebi izgledati.

Osim toga, smatra se da osobe koje imaju IQ do 85 u principu mogu da obavljaju samo jasne i striktno definisane zadatke. Kroz toliko hvaljenu „reindustrijalizaciju“ imamo otvaranje takvih radnih mesta, koja ne traže nikakvu pamet, a koja su donirana državnim subvencijama (daju se samo strancima), dok je radna snaga slabo plaćena i radi u uslovima iz 19. veka. Teško je oteti se zaključku da sve to nije ipak dobro smišljeno.

Zbog takvih stvari, Stiv Molno kaže da tamo gde je prosečan IQ ispod 90 nema demokratije. Ja taj pojam ne fetišiziram, ali ipak… (Stefan Molyneaux, mislilac, video bloger, liberter)

Čemu sve ovo, Vukadinoviću, šta želiš reći – da nema nade?! Pa, neke nade ima. Kako kaže baron Evola, ovo su vremena Kali-juge, u kojima se nema smisla zlu direktno suprotstavljati, bolje je „jahati tigra“, odnosno „ne biti impresioniran prividnim svevlašćem i trijumfom snaga epohe“. Treba održavati život i zdrav razum u manjim grupama, makar one bile samo dvoje, troje, dvanaestoro ili dvadesetoro ljudi. Spremiti se za budućnost u kojoj će se zlo banalnosti iscrpeti. A kao nelogično, jer je zasnovano na laži, svako zlo na kraju iscrpi svoje snage.

Ivan Vukadinović

 

Komentari

Komentari