Foto: 
NIH Image Gallery

Mama, prva do Boga

Gladna sam i hladno mi je, mama! Znam da i ti sama čezneš za mnom, ali ti si moja mama.

Gde su mi tvoje ruke, mila, gde mi  je tvoj osmeh, pesma i suze sa njom? Bar da pevušiš kao nekada i suzama zbog pesme da me kupiš, znaš one tugaljive, narodne, što trešti sa malog tranzistora, koju bi pevala brišući pod, dok ja kradem 50 para sa malog miljea na oguljenom kredencu, srećna jer ću kod pijanog prodavca Tome kupiti čokoladnu bananicu, pa će mi, da li greškom ili namerno, dati čak dve... Bar da, kao i tada, podigneš glavu i oštro vikneš moje ime, zaledivši me na vratima pogledom, ošineš me bičem!

„Kuda si pošla? Jesi li uzela nešto sa kredenca?“

„Jesam... Samo 50 para!“ rekoh, jer nikada nisam lagala, tako si me naučila.

„A da li si me pitala i da li smeš tako bez pitanja da uzmeš?“ sevala si očima kao najstrašniji Bog jer, znale smo obe, tako si me naučila... Da ne uzimam bez pitanja, da ne kradem!

„Ne smem…“ kažem, dok u sebi mislim – ne, nije ovo moja mama. Gledamo se u oči. Tako si me naučila.

„To da nikada više nisi uradila!“ reče i udari mi šamar.

I nisam, nikada više nisam ukrala, ni dinar, ni reč, ni nečiju misao, ni stvar, ni uzimala ono što mi ne pripada. Vidiš, samo tu ljubav, zakopanu duboko u toj tvojoj povređenoj ženskoj duši, sam kopala rukama polako u sebi, kao po otvorenoj rani. Duboko si je zakopala, nisi sama želela da je vidiš, da je budeš svesna. Šta bi ti sa njom, čemu to služi?

Nemoj onda da se čudiš što tvoja ćerka priča, piše i slika samo zbog ljubavi, beskrajno gladna, svesna svih tvojih gladi i čežnji, koje su negde i utisnute u moje biće kao matrice, zadatak, zaveštanje... I znam, lepo osetim tu radost i divljenje dok ti čitam svoje pesme, kao što ti vidim suze i čujem te i razumem kada kažeš: „Bože, dete, odakle ti to izvlačiš?“

Kako da ti objasnim, majko, da iz tebe to vadim, kao radosni, prljavi rudar, sa malom platom, ali naučen da bude pošten i vredan i od bola plače, pa ostavlja tragove suza na prašnjavom licu, da bi neko drugi svе ono blago, što on u grumenima zemlje nosi, sutra stavio na sebe kao najvrednije deliće obrađenog dijamanta.

Komentari

Komentari