Mašta...
Foto: 
Interior_Photos

Mašta...

Pristupamo lagano i sigurno odredima koji nastupaju marširajućim korakom ka budućnosti. Svejedno je kako se ta budućnost zove u punom ili skraćenom obliku. Ono, pak što je bitno je da zastanemo i da se zapitamo. Koliki je put pređen od praistorijskog čoveka do danas? Zastanemo li, postoji mogućnost da nađemo spas, nastavimo li, definitivno osuđujemo ljudsku rasu. Goropadne reči, zar ne? Ne bih se složio sa vama. Proste, upitne reči, koje razdvajaju ljudsko od dolazećeg!

Postojao je jedan trenutak u razvitku ljudske rase kada se čovek zasigurno odvojio od svega postojećeg. Usnio je svoj prvi san koji mu je ostao u sećanju. O tome nema traga, nema ni pomena na „društvenim mrežama“, a ipak znamo. Taj san je ostavio neizbrisiv trag na ljudsku rasu. Sutradan se čovek setio delića svog sna i o njemu počeo da razmišlja. Taj san mu je prizvao nove slike, otvorio vidike i uputio ga u svet mašte.

Od tog trenutka čovek je ljudsko biće. Biće volje. I samo uz pomoć mašte pregažena je vremenska distanca koja deli čovekolika od ljudskog bića. Mašta je jedinjenje, vremeplov, ovaploćenje, mašta je hrana, lek i spas. Ali, da bi se maštalo, potrebno je zastati, ugasiti ekrane, začepiti uši i otvoriti ono čulo koja je čovek vremenom osujetio u sebi, čulo osećaja. Odagnati od sebe sve govore, natpise, direktive i zakone, pravila i merila, razjuriti sve horde i trupe koje hrle ka svetloj budućnosti, osloboditi se okova nametnutog morala i nakaradnih shvatanja, učenja i poimanja, postati neposlušan, ceriti se sredini koja vas potajno prati i posmatra, pocepati sve pristigle račune, političke flajere i marketinške ponude i niima zapaliti veliku lomaču, otići u prirodu i utopiti pogled u plavetnilu ili zelenilu, spojiti se i upokojiti sa iskonskim i praiskonskim, očistiti se od današnjice i jučerašnjice, „Vaskrsnuti“ kao ljudsko biće koje osećai zastati u prostoru da biste se prepustili mašti. Da bi ste na javi usnili novo sutra, zalog koji dugujemo deci koja dolaze, isti onaj koji nam je čovek ostavio nakon prvog sna.

Neka se drugi povode tehnološkim dostignućima, obećanim materijalnim dobrima i povećanjem BDP-a, neka taj paralelni svet nastavi da obitava „tu negde“, neka i on postoji da bi nas dnevno potsećao šta ne valja, neka maršira u pravcu koji mu je nametnut, neka, neka ... Vi zastanite, osvrnite se i prepustite se mašti. Ona vas jedina neće izneveriti , ona je vaš plod.

Dragan Pajović

Komentari

Komentari