Foto: 
Philip Edmondson

Mnogo dobra stvar- biti svoj

Fino, još samo malo pa mi fali  da mogu, osim što zaista nikada, skoro nikada ne psujem, da napišem ili kažem za svoj ćeif “boli me uvo“, „boli me k*hac“, „boli me d*pe“ za tuđe mišljenje kada je u pitanju „moja stvar“ koja se u suštini zove moje slobodno mišljenje, crtež, pesma, kreativnost u širem smislu, moje stvaranje koje ne vređa i ne povređuje nikoga. U tom slučaju psovka je jedino rešenje i ona jasno, kratko i definitivno opisuje moj stav. Naravno, ovo se odnosi na one koji popuju, pridikuju, zgražavaju se, u stvari ne shvataju, pa glasno komentarišu ono što stvaram, izražavajući svoj strah i svoju neslobodu.

Sa umetnošću je lako, ili voliš i osećaš nešto ili ne voliš i totalno te ostavlja hladnim delo koje konzumiraš. I tačka! Nemoj neko da te ubeđuje da treba drugačije. I nema potrebe da pljuješ ono delo koje ne razumeš i koje te svojom kreacijom plaši. Jednostavno nisi prijemnik za to što to delo govori.

Ne pripadam nikakvim grupama koje me teraju da se prepoznam, kojima treba da služim kao rob, а u mom stvaranju nema licemerja, tek po neka umotana forma, jer, bože moj, ne mora sve da bude očigledno, treba i misterija da zagolica. Ali i to sve ide spontano, otvoreno kod mene. I neka ide, to sam ja!

I to ti je, dragi moj, neverovatan osećaj, taj kada osvojiš slobodu u sebi. Život neumoljiv, traži svoje, pravila nalažu, ljudi oko tebe traže da savršeno odigraš sve tvoje uloge...ne budi glup da ispoštuješ sve što se traži od tebe i to po mustri prethodnih generacija.

Jednom sam čula savete mog starijeg sina mlađem (25 i 20 godina, obojica rano počela da rade i svako na svoj način traži svoj put) koji ovako glase, prepičano: „ Do određenih godina sazrevanja slušaj druge, ono šta imaju da kažu i samo ćuti. Uči od njih. Uzimaj najbolje što imaju kao ljudi. Uzimaj od svakoga savete koje smatraš da su tebi zaista potrebni. Dobro zapamti njihove greške, pamti te situacije da ne bi sutra ti to isto ponovio. I ćuti! Sagni glavu, ispoštuj! Ali, jednog dana, sve to zapakuj negde u štek i počni sam da razmišljaš i donosiš zaključke i odluke i nemoj nikoga da slušaš! Uradi šta god onako kako ti misliš, budi sam sebi odgovoran!“

 Mnogo dobar osećaj, ali treba stići do tog saznanja i prihvatanja. Slušaj, dok se teoretski analizira nije baš jasno, ali kada se to živi i doživi, ne da je jasno, nego se čudiš sebi da si toliko godina živeo u nečijim prohtevima, mišljenjima, molbama, naredbama, zahtevima. Ponekad mi se čini da je jedini smisao u životu, u stvari, spoznati sebe, prihvatiti i voleti svoju nesavršenost! Mnogo dobra stvar, biti svoj ,biti poseban...

Komentari

Komentari