Foto: 
autor nepoznat

Moda

Kad ogreje sunce posle duge zime dobijem neki polet da ga pustim unutra, da sve otvorim, pomerim. Krenem od ormara prepunih stvari koje su odavno van upotrebe, ali nikako da ih bacim. Haljina koju sam kupila za svadbu kod brata, košulja koju sam dobila, džemper koji sam skupo platila. U kesi moja venčanica, u drugoj maturska haljina... Ništa od toga neću obući, i još ko zna koliko godina ću te stvari prati, ponovo pakovati u kese i gurati u što dalje ćoškove da bi imalo mesta za ono što koristim.

U tom isterivanju sivila, zavirim u svaki kutak. Nekako inspirisana da sa prolećem počinje  nešto novo, svetlije i lepše. Na kraju na red dođu fioke, ladice, kutije sa dečijim crtežima, porukama, albumi sa porodičnim slikama. I sve od početka pa do kraja tog, običnog ženskog posla nameće mi se utisak koliko je svako vreme obeleženo nekim stilom, od nameštaja do garderobe.

Kažu da odelo ne čini čoveka i ne pomišljam sporiti suštinu rečenog. Razmišljam samo, da li su ljudi zaista toliko različiti u dva veka koliko je različit stil njihovog odevanja. Rekla bih da su muškarci manje podlegli promenama od žena. Ako izuzmemo obavezno nošenje belih čarapa, zulufe i cipele sa blokejama, kod njih i dalje postoji elegantno i sportsko oblačenje.

Na žene je moda u svakoj deceniji ostavljala trag. Da ne dotičem vreme koje znam samo iz knjiga u kojima žena nosi jelek, žipon i ima vezene skute, već samo ono čega se ja sećam. A sećam se kako  je moja tetka ispod svake haljine nosila svilene kombinezone, kako je uz mantil obavezno obuvala cipele, uz kaput čizme. Boja cipela se uklapala uz kaiš i torbu. Rukavice su bile obavezni detalj elegantnog oblačenja. Od kaputa do kupaćih kostima sve je imalo notu ženstvenosti. Nikad i ničega previše. Frizure, šminka, nakit, sve se nekako stapalo.

Današnje devojke prosto robuju modi. Samo nedostatak novca ih sprečva da potpuno promene lični opis. Kupuju se i ugradjuju nove usne, grudi, jagodice, čak i sočiva za željenu boju očiju. U svrhu lepote odlazi se na rekreaciju, menja način ishrane, kupuje skupa kozmetika.

Danas nema pravila. Uz saten se nose patike, uz majicu čizme. Svaki deo tela treba istaći, otkriti, gotovo pokazati. Većina devojaka liči jedna na drugu, prateći neki nametnuti šablon lepote. Ženstvenost prerasta u grubo prikazivanje nasleđenih, ili kupljenih atributa. Nema više prirodnih noktiju, obrva, trepavica. Jaka šminka, skupi naočari, veliki telefoni.

Kada stanem između nekad i sad ne mogu a da se ne zapitam, ne rađaju li majke iste devojčice kao pre pedeset godina. Lepota nije lična zasluga, i pitanje je ukusa, ali žena u svakom vremenu treba da ostane dama. Njena lepota je u njenoj kosi i njenim očima. U onome što nas razlikuje jednu od druge. Njena lepota je u majčinstvu.

I kad pogledam sebe, još stojim između nekad i sad. Ne nosim heklane rukavice i svilene kombinezone, možda češće obučem pantalone i nemarno vežem kosu u rep. Ali volim lepe haljine, sandale sa otvorenim prstima i ne bih nikada promenila ono sa čim sam rođena, iako ne mislim da je savršeno.

Doneće godine neke nove mode. Sve će ostati u ladicama i kesama u ćošku ormara. Samo ono što smo stvorili i ono što smo voleli daje lepotu koju vreme ne pogazi.

Lela Milosavljević

Komentari

Komentari