Foto: 
Olga Tomović

Na društvenoj mreži

Već smo govorili o tome kako Gugl postaje religija i upozorili na opasnost od njegovog monopola na mestu pretraživača. Guglu se smeši lepa budućnost. Istina, deo je izgubio usponom tzv. društvenih mreža. Iz perspektive pretraživača one su, verovatno ste već čuli, darkweb. Kad odbacimo mistifikacije, darkweb u najširem smislu je sadržaj na internetu za pristup kome vam je potrebna šifra, odnosno nalog. Pretraživač ne može da ide ispod toga, može da vam prikaže kako neko ima nalog na fejsbuku, već teže da postoji neka stranica ili grupa. Fejsbuk pretražujemo na Fejsbuku.

Je li fejsbuk religija? Može li se to reći za „društvene mreže“? Pre svega, nisam mnogo ozbiljan kad pričam o istim. Nekako čujem u glavi hit Discipline Kičme „Na društvenoj mreži“. Opšte je mesto da ovakve internet zanimacije su zapravo nedruštvene, vode alijenaciji… Ipak, dvoje se tako smuvalo. Čak lično znam za slučaj.

Fejsbuk, o kome ovde najviše pričamo, je nastao kao „mesto“ za virtualno okupljanje familije i druženje (već postojećih) prijatelja. Zato kontakte i dalje zove „friend“. Ovo mesto, posebno kod mlade populacije, što se vidi dobro u Srbiji, preuzima mu Instagram. Međutim, Fejsbuk ima ulogu u širenju stavova, promovisanju ideja, okupljanju istomišljenika. Grupa omladinaca iz Velesa (Makedonija) se obogatila šireći sadržaje na Fejsu tokom američke predsedničke kampanje. Priča se dosta o reklamama koje su navodno Rusi kupili kako bi podelili američku javnost.

Neka konkurencija je Tviter. Ali on je dobar samo da bismo videli „velike misli“ već poznatih. Kod nas su to eks-savetnici, glumci, političari, i oni poznati zato što su poznati. Ne malo se političara saplelo o svoje tvitove. Međutim, najpoznatiji tviteraš i dalje jaše na mestu američkog predsednika i na svom nalogu, dosledan sebi…

Fejsbuk je mnogo pogodniji od Tvitera za one koji nisu već etablirani. Sadržaj nije ograničen dužinom poruke. Grupe, gde se okupljaju ljudi koji dele interesovanja, odlično su mesto za širenje svojih ideja i pozicioniranjeu njihovoj razmeni. Tako da je Fejsbuk do sada delovao nezamenjiv za ono što su podsmešljivo zvali „internet aktivizam“ (jer je sve često ostajalo na monitorima).

Koja je budućnost Fejsbuka? Postoje podaci da broj postova opada već drugu godinu. Videsmo kako utiče konkurencija Instagrama (isti gazda), a tu su još neki servisi (Vajber recimo). Politički je Cukerberga uzdrmalo sve ovo oko „lažnih vesti“ i dolaska Trampa na vlast. Kao i ostatak Amerike. Takođe, već neko vreme se ide ka komercijalizaciji neta. Tako nije čudo da su pooštrene kontrole što se tiče „spamovanja“, dok se korisnici usmeravaju na plaćene oglase. To je pogodilo i portal na kojem izlazi ovaj tekst. Ono što nam valja činiti daćemo kroz korake logičnog zaključivanja.

Fejsbuk ima konkurenciju. Ono za šta sam inače čuo prateći „kulturne ratove“ tamo u amerikama su recimo Voat, Gab, Reddit, 4chan… Izgleda da se tu okupljaju američki desničari i neki frikovi, al’ to nije toliko bitno. Uostalom, dajte mi neku drugu platformu, samo da na istoj nema cenzure! Neki od ovih sajtova su nastali, ili doživeli bum, tako što su odlazili ljudi sa nekih platformi zbog cenzurisanja.

Drugo, Srbi i bivši Srbi ne vole baš da plaćaju preko interneta. Većina nas i nema one kartice kojima bismo plaćali. Potpisnik ovih redova je koristio plaćene oglase za poziv na neke događaje (event), i to je imalo efekta. Ali neko kontinuirano „bustovanje“ tekstova mi se ne čini kao dobro rešenje na duži rok. Pomoći ću i to, možda i finansijski, ali ne znam koliko je celishodno. Osim toga, deluje mi kao igranje po pravilima koja nam se nameću.

Rešenje, mada ono nije lako, se onda samo nameće. Izgleda da će spontano, makar oni sa Fejsa koji dosta koriste grupe i dele svoje ideje tamo, krenuti u pravcu drugih „društvenih mreža“. Slediće ih oni koje zanimaju alternativni sadržaji (jer će ih na Fejsu sve manje biti). A zašto onda sami portali, koji se tako promovišu, ne bi pokrenuli „seobu Srba“?! Konkretno jeste po mnogo čemu poseban, ali dosta manjih portala, pa i blogova „žive od“ deljenja po grupama. Ako bismo se dogovorili da istražimo koja nam je mreža komotno okruženje, otvorimo naloge tamo i isprobamo, znali bismo u kom smeru ići. Po dogovoru bi više portala i blogera moglo objaviti poziv da se „pređe“ tamo.

Ovaj tekst ću staviti na svoj blog. Ohrabrujem bilo koga da učini isto, kao poziv na razmišljanje. No više bih voleo neko „zvanično saopštenje“ koje bih rado kao bloger preneo. To bi mogao biti začetak „medijskog bloka“ manjih portala i blogera, onih koji za sebe misle da su nezavisni.

Ivan Vukadinović

Komentari

Komentari