Foto: 
Jonathan Davis

Ne protestujem - poštujem svoje roditelje

Studentkinja sam. Bavim se novinarstvom. Pišem o politici. Idealan sam profil za demonstranta jer osim što bih mogla da protestujem, kroz protest bih mogla da nosim transparente sa printskrinovima svojih tekstova i tako da se promovišem. Mogla bih značajno doprineti protestima. Ali neću!

Verujem da je mnogo onih koji ne vole SNS i Vučića, ali dobar deo njih sedi kući. O njima niko ne piše, a trebalo bi. Među njima sam i ja. Osim što svojim ostankom kod kuće branimo i ono malo kulture što nam je ostalo, tako što ne opoganjujemo svoj jezik uzvikivajući reč „peder“, a još manje pozivamo na ustanak i ostale nasilne promene jer smatramo da smo mnogo pametniji od toga jer smo se zasitili svake vrste nasilja od devedesetih na ovamo, mi naše roditelje poštujemo. Ne pada nam na pamet da izađemo među žutu omladinu, dakle sinove i kćeri bednog ostatka žutih građana i među onima koji su olako pristali da izađu na prosteste ne pitajući svoje roditelje da li bi to bilo moralno obzirom da su oni propatili pod vladavinom žutokratije.

Istina je da ne volim Vučića, ali ne volim ni ostale stranke, a naročito žute. Za svaku antipatiju imam razlog, a prema žutima najveći. Meni su oni uništili porodicu. Mog oca su doveli do ruba siromaštva, zbog čega je počeo da pije. Moju majku su opelješili na ime fiktivnog poreza i ucenili je dugogodišnjom robijom ukoliko ne plati. Sve je to dalje uslovilo raspad njihovog braka i na kraju i razvod. Na sudu su pod istim tim žutima delili ono malo imovine što im je ostalo. Žuta sudija, tobože feministkinja presudila je da moja majka dobije malo više od pola kuće, što je moja majka, svaka joj čast, ponosno odbacila! Uništili su joj brak, a sad joj sa 58% imovine mažu oči kako bi pokazali da žuta država brine o pravima žena! Licemeri! Na kraju je i dobila što je tražila, tačno pola i to je to. Bez prevare i laži.

Mnogo porodica je stradalo pod žutokratama. Na proteste su izašli oni koji su u to vreme bili deca i koji nisu osetili muke i borbu njihovih roditelja da im pruže bezbrižno detinjstvo. Neki od njih su gladovali da bi oni imali za užinu i novu svesku. I poslaše ih na studije u Beograd ili u Novi Sad nesvesni toga da će jednog dana na ulicama gradova pljuvati po njihovoj žrtvi i muci.

Uostalom, besmisleno je uopšte protestovati protiv Vučića u ime onih koji su vladali dok si se ti bezbrižno igrao autićima ili barbikama. Ako ti roditelji uopšte nisu pričali kako im je bilo tada, valjda imaš dva grama mozga da shvatiš da ne možeš biti na strani onoga koga nisi upoznao i nisi osetio na svojoj koži jer nisi bio u tim godinama da shvatiš šta se dešava i koga shodno aktuelnom režimu izgleda nikada nećeš ni upoznati. Sad si u godinama da ne voliš SNS, imaš na to pravo, ali utuvi u tu tvoju tikvu da je tvoj stav jednostran i da nikada nećeš biti objektivan.

Kako smeš da dok si pod krovom svojih roditelja izlaziš na ulice da protestuješ na strani žutih pod čijom vladavinom su te tvoji roditelji jedva odgajali da bi ti izrastao u ponosnog studenta?

A, ti iz provincije, kad bi samo znao koliko se tvoji roditelji muče da izdrže troškove većeg grada da bi ti studirao i bio jednoga dana doktor, inženjer i sl., kad bi znao da su ti isti žuti pod čijim si okriljem sada nipodaštavali poštene seljake poput tvojih roditelja u svojoj fašističkoj ideji „građanske Srbije“... Umesto da studiraš i da gledaš svoja posla, sada se saplićeš o svoj praziluk iz dupeta na ulicama gradova, piješ pivo i blejačiš...

Ne volim Vučića, ali ima načina da se protest protiv njega izvede kulturno i civilizovano, da se ostane svoj na svome bez potrebe za pridruživanjem žutoj bandi ili bilokakavoj drugoj bandi. Ni po koju cenu neću izaći na ulice! Eto, ja toliko ne volim Vučića da mu neću priuštiti taj luksuz da zbog toga pljujem po svojim roditeljima i da ih sramotim, niti će žuta banda dobiti parče mog mladog mesa.

Radmila Stolić

Komentari

Komentari