Foto: 
Proggie

Neće meni niko više da krade mene

Svako od nas ima nekoga kome je ludo verovao i dao sebe a taj neko nas izdao i pocepao... Pocepao na komadiće kao prazan list papira, kao nepoželjnu fotografiju... Srećom čovek je jači od kamena, preživi sve i svašta. Kada nam se desi tako nešto, prvo trebamo upitati sebe: ” Da nisam možda ja, sam sebe izdao/la?” Zapitajte se... Da nismo možda sami sebe prodali? Za male pare, jeftinim ljudima. Nekako ja uvek sebe krivim, to je bio ipak moj izbor, moja odluka. Za utehu sebi kažem: “Vi ste izgubili! Izgubili ste mene!”

Ja ću sada iz dana u dan da biram ko ću i šta ću biti. Postaću ono što sam ja izabrala. Ja sam svetlost koja osvetljava moj put. Znam čemu težim i neću opet izdati sebe... Neću nikada više izdati sebe. Moja mašta i moji snovi su moje najveće bogatstvo. Često sam bila ljuta na sebe zbog svojih maštarija. Terala se da odrastem... E, kako sam grešila... Sada znam... Samo biti svoja i verna sebi. Neka um raste, neka srce raste, neka duša ratse... Ali i moji snovi neka rastu. Da maštam, da letim, da putujem. Neću slušati više ušima. Ono što uđe na jedno uvo, propustiću odmah na drugo. Neću više gledati očima... I ako vidim nešto sa njima, neću im verovati. Slušaću samo svoj unutrašnji glas i verovati očima duše. Brišem prošlost kao pogrešnu iluzju, kao sećanje na zamku u koju sam slučajno upala. Brišem prošlost kao trag na jedno pogrešno putovanje. Teram je do sebe kao dim koji mi smeta i štipa oči. Za mene prošlost više ne postoji.

Postoje ljudi koje nikada nisam srela i osećanja koja nikada nisam osetila... Postoji puno mesta gde nisam bila i puno toga što nisam videla. Ima još puno snova koje želim ostvariti i još puno realnosti koje želim živeti. Želim svim srcem da sve to osetim, saznam, vidim, doživim... Hoću da se divim svetu, čudima oko sebe. Hoću da se čudim i dalje kao malo dete. Znate, ja se ljudi moji radujem besplatno. Hrabra sam a za sreću je to najvažnije. Neće meni niko više da krade mene. Pravila svog života od sada pišem samo ja.

Vidite, ja sam neposlušna žena. Hirovita, fascinatna... Jednostavna, obična... U meni je sve što ja hoću. Imam svoje mišljenje o svemu, dobro skoro svemu... Svakako u meni je inteligencija koju morate saslušati. To očekujem od vas, to tražim od vas.

Zorica Zoja Mladenović

Komentari

Komentari