Foto: 
Cecilia Manilli

Nemamo sutra

O čemu da pišem više... Svi sve znaju, svi su pametni i poslušni. Ćuti i trpi, kako svima tako i tebi. Do izumiranja. A, izumrećemo vrlo brzo...

Čuo sam na jednom predavanju da su projekcije takve da, ako se ova stopa nataliteta ovako nastavi, poslednji Srbin biće rođen 2100. I, šta onda? Vrlo je verovatno da bi u tom slučaju mi mnogo pre toga bili zbrisani sa istorijske pozornice Balkana i Evrope.

Ajde, kako ne razumeti roditelje koji žele samo jedno dete jer znaju da ni za drugo ne bi imali sredstava, a kamo li za troje ili više. Ko još želi da rađa sirotinju, ona je i bogu teška, a kamo li roditeljima. I oni koji rade u boljem slučaju su na minimalcu, a u gorem bi se sa porodiljskog, umesto u firmu, vratili na biro za zapošljavanje. I šta onda?

Imamo ili ljude koji su premašili 30 godina, a nemaju dece, jer nemaju sredstva, ili imamo tinejdžere koji prvo dobiju dete, pa onda diplomu srednje škole.

Svako rođenje deteta mu dođe kao igra na sreću, jer niko ne zna kakva će vremena biti kada to dete pođe u prvi razred, pa kasnije peti, pa srednja škola... Da su roditelji današnjih studenata i srednjoškolaca znali kakva će vremena sačekati njihovu decu pitanje je koliko bi njih bilo rođeno.

A, nije samo nemaština glavni problem. Tu je i nasilje... Slučaj Alekse Jankovića bi svima trebao da bude opomena i gorka slika toga gde žive. Kada smo dopustili da nam se deca ubijaju danas, pitanje je šta će biti sutra. Ako mi to sutra uopšte i imamo...

Vuk Dinić

Komentari

Komentari