Foto: 
AK Rockefeller

Pomoć prijatelja

Pružimo ruku prijateljstva… Učinimo lični život lakšim tim osećajem da nismo sami i da ima kutak prijateljstva tu oko nas…Taj kutak prijateljstva, oličen u ljudima naše blizine, vredan je i čini nas sigurnim u ovom teškom i sumornom životnom okruženju.

Koliko samo ima primera iz naše svakodnevice, gde je prijateljstvo došlo do izražaja u bilo kom smeru… Smer u stvarnoj pomoći ili savetu, ima jednaku težinu. Posebno ta težina dobija na značaju kad znamo da rodbina koju imamo više nije ono što je bila i kako godine teku, sve ono što je nekad bilo, postalo je sada bledo i zaboravljeno.

Stvarnost je takva da pomoć dobijete od osoba od kojih ste to najmanje očekivali, što ukazuje na plemenitost ljudi van onih “naših i rođenih”. Deluje pomalo čudno i sigurno se pitate - zašto bi neko nekom nešto učinio, pomogao, a ni u „rodu rod ni pomozi bog“ ( tako se nekako kaže ), a opet čini dobro delo? Rodbina koju imamo, bilo dalja ili bliža, mnogo se otuđila i nisu to više one osobe koje smo nekad poznavali, kod kojih smo išli u kuće i delili dobro i zlo.

Sve to vezano je za neka sada davna vremena iza nas i što je najtragičnije, ni njihova deca se ne posećuju niti druže, sve se odrodilo i na ulici se i ne poznaje !? Ne znam ko je za to kriv...I Šta je to uticalo da odnos među bližnjima u ono socijalističko doba bude nešto besprekorno, humano i plemenito, a potom je počelo da bledi do potpunog potonuća, kao da smo postali stranci jedni drugima, a naši smo?
"Moja leđa su puna noževa od rodbine i prijatelja, više nema mesta za nove ubode. Sad mogu da tuku direktno u srce, ali neće vredeti jer je za njih kamen.", reče, pre nekog vremena, jedna osoba čije sam iskustvo uvrstio u moj kratki tekst.

Neko će reći da je došlo novo doba, ostarilo se, sistem se promenio, pa ratovi, inflacija, sankcije itd… Ipak je to žalosno i mora se priznati, da je skup svega toga učinio da se otuđimo umesto zbijemo i oživimo sećanja na neka lepa vremena iz ne tako davne prošlosti. Mnogo smo se promenili… Mnogo…

A, stari se, tiho…polako i neosetno…

Slobodan Osmokrović

Komentari

Komentari