Foto: 
autor nepoznat

Putovanja

Plavičasti horizont, sa po kojim ostrvcem, nazire se na hartiji boje slonovače. Na svega dimenzije deset sa dvanaest centimetara, smešten je panoramski prikaz cele Italije, sa obližnjim zemljama: Dalmazia, Turchia, Croazia, Ungheria, Svizzera, Francia, a u daljini je Oreiente. Na tako malom je predstavljeno nešto ogromno. Široko i daleko, duboko i visoko. A opet tu, ispred mene, naslonjeno na ekran, tik iznad tastature, poput inspiracije i želje za obilaskom ove zelene i braon regije. U pozadini je italijanski zvuk : Una mattina, Ludovico Einaudi, savršen za jutra puna vedrine i mirisa gorke kafe sa toplotom u obliku pare.

Sa leve strane je 'italijansko – srpski rečnik i srpskohrvatsko – italijanski sa italijanskom gramatikom'. To je pun naziv ovog rečnika čepnog izdanja, i dok pokušavam da pronađem godinu izdanja ovog blaga, shvatam da je nema. Ali, miris stare hartije i iskrzane ivice pokazuju istoriju ove knjižice. Tako male, a tako pune znanja odštampane davnih godina sitnim slovima da bi što više fraza stalo u nju. Bledilo korica pokazuje da je nekome služila, i da je prošla sve ove primorske gradove po Italiji koji sada stoje ispred mene.

Vidim rečnik i vidim smeh i graju, i stari voz i pesme koje se pevaju u glas. Stari kupe i sunce na prozoru mutnom od kiše. Vidim kartu i vidim prostranstva kuda je ovaj smeh sve bio i šta je prošao, koja mesta posetio i kakve uspomene stvorio. Dok je rečnik verno spavao po džepovima tada mondenskih kaputa, uštirkanih pantalona i bluza najnovije mode.

Na prvoj stranici je mrlja od kafe. Zamišljam terasu i bele stolice sa mrežastim naslonom od pruća. Vidim tamne kože pocrnele od mediteranskog sunca, sandalice i suknje. Šoljice za kafu i rečnik na stolu, more u daljini i pravljenje planova obilaska u glasovima omladine. Zaliv i pristizanje baraka sa ribarima i lulama u ustima, miris ribe koji se širi iz mreže i koprcanje ulova za taj dan.

Prsti pokazuju šta sve žele da obiđu, sve dokle oko doseže, i dogovori tokom čitavog puta. Sitnice sa italijanskih tezgi sa Piazze se kupuju i godinama kasnije postaju suveniri. Oni koji su sačuvani, postaju uspomene. Oni drugi pak, ostaju po vozovima, sobama, restoranima, trgovima, svuda gde su noge kročile tokom putovanja.

To što je sačuvano postaje istorija i sa sobom nosi priče i mirise. Mladost, boje i sećanja. Poneki rečnik, i hartija sa prikazom države koja se obilazila. Prelomi pokazuju mesta savijanja u žurbi da se krene dalje, da se vidi svet, da se okusi sreća. Da se stvore lepa poznanstva, da se sačuva uspomena na mladost, da ostanu sećanja na bezbrižno i beskonačno, na lepo i večito urezano u one koji su bili deo ove slike, ovog putovanja, ove priče.

Komentari

Komentari