Savršena budućnost
Foto: 
Reimund Bertrams

Savršena budućnost

Mi živimo u veku uznemirenosti. Znam, nisam vam otkrila toplu vodu, a ni novi kontinent. Svi mi znamo da živimo u veku i vremenu velike i stalne, često hronične uznemirenosti. Stres je postao način egzistencije za mnoge koji ovako ili onako ipak preživljavaju ovu turobnu pesimističku stvarnost. Dobijamo poruke sa svih strana da je to zaista tako. Iako, možda dobijamo i one druge poruke, one su za nas često nevidljive. Više ih ne primećujemo. Zašto? Tu su svakodnevne vesti šta se to značajno desilo kod nas i u svetu, koje ne smeju biti propuštene, tu su razni informativni tekstovi, vesti i društveno-politički ogledi i rasprave koje ste možda upravo pročitali, a koji vas alarmiraju. Jako vas alarmiraju. Čačkaju po vašim već preosetljivim ganglijama i dalje vas još više plaše strahotama koje su se desile i koje, po logici “zdravog razuma”, mogu da donesu samo još gore muke i stradanja u bliskoj, a verovatno i daljoj budućnosti. Tako kaže rezon u nama za koji smo poverovali da je naš dragoceni “zdrav razum”.

A da li je stvarno tako? I šta se tu onda može učiniti? Kako da ne postanemo žrtve i sudionici tog i takvog sveta i veka?

Možda ja nemam pravi odgovor na sva ova pitanja, ali imam svoje mišljenje. Naravno, neću vam predložiti da poput ptice noj zabijete glavu u pesak i čekate da prođe nemila stihija. Samo želim da malo zastanete, da predahnete šta god sada radili u svojoj glavi, i da pažljivo pročitate sledeće rečenice koje će se nizati u ovom tekstu. A onda sami odlučite šta vam je činiti, ili ne činiti.

"Psihijatrija pravi suviše veliku gužvu oko simptoma uznemirenosti. Mi živimo u veku uznemirenosti. Međutim, uznemirenost je samo tenzija između “sada” i “posle”. Mali je broj ljudi koji mogu da izdrže tu tenziju, zato oni popunjavaju prazninu probama, planovima, oni “žele da budu sigurni” da nemaju budućnost. Oni pokušavaju da održe stabilnost i to, naravno, koči bilo kakakv razvoj i spontanost”. Frederik Perls

A ja vas pitam: Ima li istinskog života bez istinske spontanosti, i svih iznenađenja koje ona donosi, kako malih tako i velikih, kako prijatnh tako i neprijatnih?! Kako se nositi sa sopstvenom zbunjenošću i slabošću kada su svi oko vas tako “pametni” i “samouvereni”?

Da je zaista tako, to bi bili ljudi koji bi vam na ovaj ili onaj način pomogli da se osećate bolje, ulivali bi vam poverenje, a ne nepoverenje u život. Doprinosili bi svojom energjom i atmosferom koju šire oko sebe da kada klonete ponovo ustanete okrepljeni snagom konstruktivne sile i lepote koju život nosi.

Ti koji sada čitaš ove redove, živiš delić te neizmerne životne sile i lepote. pulsiraš njegovim ritmovima, zato što si živ. Samo je pitanje da li si toga svestan, jer ti niko nije mnogo, mnogo puta skrenuo pažnju na ovu jednostavnu istinu. Tvoj um je zaokupljen strahovima, ambicijama, planovima, kontrolom svega i svačega, i bezbrojnim iluzijama i neistinama. I možda pokojim slatkim snom u koji više ni sam ne veruješ. Da, ponoviću ovu jednostavnu misao. Jer osećam da je potrebno. Jer znam da je neophodno.

Ti koji sada čitaš ove redove, živiš delić te neizmerne životne sile i lepote. pulsiraš njegovim ritmovima, zato što si živ. Samo zato što si živ. Samo je pitanje da li si toga svestan, jer ti niko nije mnogo, mnogo, mnogo puta skrenuo pažnju na ovu jednostavnu istinu.

Dragi ljudski stvore, bez obzira koliko je ružna i teška tvoja prošlost bila, bez obzira koliko si grešio, bez obzira koliko puta si odustao a nisi trebao, bez obzira koliko puta si pristajao na "trule kompromise" a nisi želeo, bez obzira koliko puta si bio zaveden, bez obzira koliko puta si propustio da učiniš nešto dobro a trebao si to da učiniš, bez obzira koliko puta si mogao da popraviš neku situaciju a propustio si to da učiniš, bez obzira koliko puta si mogao da pokažeš ljubav i naklonost voljenim i dragim ljudima, a ipak to nisi učinio... Bez obzira na sve pobrojano i ono izostavljeno što tišti tvoju dušu, jedino istinski dobro i mudro što možeš sada da učiniš, jeste da sve to otpustiš. Dakle, otpusti sve to s mirom, jer si dovoljno hrabar i dovoljno iskusan da možeš sebi da priuštiš moć vere da ti to zaista i zaslužuješ. Otpusti sve tegobe i svu tu famoznu “realnost” koja te samo uznemirava, neka je u tvom umu i srcu ispere bistra voda sa planinskih vrhova i tvoja čvrsta rešenost da sačuvaš svoj unutrašnji mir i harmoniju. Svoj život.

Mi ipak imamo ovo veličanstveno danas, mi imamo savršenu budućnost jer je još netaknuta, i mi već danas kreiramo svoje sutra. Govorm ti ovo kao prijatelju i savremeniku, potrudi se svojski da bude vredno življenja i ovo veličanstveno danas, i ono netaknuto i još uvek nevino sutra. A sva prošla iskustva shvati kao životne lekcije iz kojih si mnogo toga naučio. I ako zaista želiš da živitš svoj život, živi ga svojski! Imaš savršenu budućnost jer je još netaknuta.

“Ako hoćeš da stigneš do željenog cilja, pažljivije se raspitaj za put sa kojeg si skrenuo”. Vilijam Šekspir

Srećno!

Aleksandra Kosmajac

 

Komentari

Komentari