Foto: 
Roger Guzman

Sreća, radost...

U punoj čekaonici, kod lekara opšte prakse, sedele su i neke dve žene i,kao i drugi, razgovarale o zdravstvenim  problemima, Od svih, one su se nekako isticale. Bile su razgovorljivije, vedrije, čak su se nekoliko puta gromko nasmejale. Gospođa koja mi je ovo ispričala, a koja je bila u istoj čekaonici  je htela da sazna da li su se one izlečile od nekih oboljenja, pa su vesele ili šta je to sve tako smešno, pa se primakla da, ako može, čuje šta pričaju, a i da se uključi u razgovor.

Obe su bile prevazišle i izlečile se od karcinoma. Jedna, nazovimo je Marijana (45 god. ), imala je karcinom dojke, a druga nazovimo je Vera ( 58 ), karcinom pluća. Tu su se i upoznale, u čekaonici, pre dve godine, obe teško obolele. Pretrpele su najteže trenutke u svom životu. I njihove prodice su mnogo pretrpele, ali su svi zajedno uspeli. Uspeli su, kaže ta gospođa, jer su bile bez predrasuda. Kada su se upoznale, Vera je tajno, da lekar ne zna, već koristila smolu od cveta kanabisa. I već joj je tada bilo bolje i kancer nije napredovao. Tako je tada, pre dve godine kada su se upoznale, pričala je  Marijana, izgledala iscrpljeno i umorno, da je pomislila da je nikada više neće videti. Marijana je poslušala Veru i njeno iskustvo sa kanabisom, iako je to bio tek početak i usudila se da posle nekoliko meseci nabavi i proba i ona, iako se sa Verom više nikako nije sretala. Tajno, da niko drugi slučajno ne sazna osim porodice, počne i ona da koristi smolu. I nju je taj početak iscrpljivao, ali nije odustajala. Kaže da je često razmišljala o Veri . I kako su meseci prolazili, koristeći tu smolu, kako je pričala, posle nekoliko nedelja, prvo joj se vratila boja i počela je više da jede. Pričala je da je mnogo spavala i da nije imala volje ništa da radi. Pomišljala je da i ako umre, umreće tako što će zaspati pa neće ni osetiti. I posle mesec dana spavanja i premeštanja sa fotelje na stolicu, kada je videla da je porumenela, počela je još više da uzima smolu i više nego što su joj preporučivali. Posle osam meseci upotrebe, kada se skoro skroz opravila otišla je kod lekara i prošla sve kontrole i kancer je nestao. Svi u čudu, pa i ona, al iz straha tad nije ništa smela da priča. Od tada je nastavila da koristi kanabis, ali mnogo manje. I tako, na tim kontrolama je, evo, posle dve godine srela Veru u odličnom izdanju.

Kada mi je ta gopođa prepričavala to što je videla i čula tada nije ni čudo da su se ove dve smejale i bile srećne. Obe izlečene, zdrave, rade , druže se, porodica funkcioniše i kakvi god da su finansijski problemi, zdravlje je najvažnije. Nisu više obraćale pažnju da li ih ko sluša, čak su i glasno opisivale koje količine su uzimale i na kakve situacije su nailazile dok su se snalazile za lek koji ih je izlečio. I lekar zna, čak ih  savetuje oko ishrane i fizičke aktivnosti. 

Gospođa u čekaonici nije imala nikakvo oboljenje, starija je od njih i setila se kako su njeni roditelji uzgajali konoplju i kako je konoplja samo odjednom nestala.

Romana Klem

Komentari

Komentari