Brižna majka
Foto: 
Ryan

Brižna majka

Dragi čitaoci,

Dobro mi došli.

Ima čitalaca koji pronađu moj kontakt i obrate mi se s ličnim pitanjem. Na neka od tih pitanja mogu da odgovorim, na neka ne mogu. Svakako da ima mnogo više onih koji bi takođe želeli da postave pitanje vezano za svoje probleme i okolnosti, ali ne znaju kome i kako da se obrate. Zato smo odlučili da otvorimo ovu rubriku, gde će adresa na koju možete da pošaljete svoja pitanja biti javno dostupna, kao i odgovori.

Ali, pre svega, dozvolite da se predstavim:

nisam - psiholog, psihijatar, lekar, čak ni mudrac s planine;

jesam - pisac i savetnik za lični razvoj, odnosno životni trener, odnosno life coach.

Uvek je pogrešno kada svoje poteze biramo bez ličnog uvida, samo zato što je neko  drugi rekao da tako treba. Stoga uloga savetnika za lični razvoj nije da daje instrukcije, šta činiti a šta ne. Savetnik za lični razvoj je osoba koja je trenirana da sagleda problem, odnosno situaciju, sveobuhvatnije nego njeni akteri i ukaže im na moguće puteve.

Ako verujete da četiri oka bolje vide nego dva i ako vam je blizak pogled na svet koji iznosim u svojim tekstovima, pišite mi na adresu: milica@konkretno.co.rs i ja ću odgovoriti ovde, u rubrici „Vi pitate, Milica odgovara“, svakog petka, uz pomoć klirera-terapeuta Nebojše Ignjatovića. Imena, lični podaci i adresa sa koje je mejl poslat neće biti objavljeni.

Srdačno Vaša,

Milica Cincar-Popović

*****

Pismo na koje  danas odgovaram stiglo je veoma iskreno napisano, dugačko i sa detaljima koji bi mogli da otkriju identitet osoba o kojima je reč. Zato ga ne objavljujem, već ću ga ukratko prepričati.

A. ima 17 godina, odličan je učenik i dobtnik brojnih nagrada, ali se njena majka večito brine za nju. Ne može da zaspi dok se A. ne vrati kući, ometa joj druženja i provod zivkajući je svak čas na mobilni telefon, a kad je A. kod kuće, priča joj o strašnim sudbinama tinejdžera, za koje je saznala iz medija.

Otac A. je okupiran poslom i malo vremena provodi kod kuće, ali zato često uveče, kada se dan završi, sedne sa A. i vodi s njom duge razgovore, uglavnom o svojoj struci, koja je i njeno opredeljenje. Ti razgovori najčešće se završe tako što ih prekine majka, opomenom da je već kasno i da A. treba da se naspava kako bi sutra u školi bila odmorna. A. se divno slaže s ocem, ali mu zamera što on ni ne pokušava da je zaštiti od majčinog „smaranja“.

Draga A,

Mrsko ti je što tvoja majka i dalje u tebi vidi dete, za razliku od oca koji uvažava tvoj intelekt i obraća ti se kao budućoj koleginici. Sva sreća da ne želiš više da budeš tretirana kao dete – to je dokaz da si normalan, zdrav tinejdžer, koji nastoji da izbori mesto za svoju ličnost. Pa, da vidimo kako to može da se uradi.

Deci smeta kada ih roditelji opterete preteranom brigom, jer osećaju da ih to sputava i omalovažava. Boli te što tvoja majka ne vidi tvoju zrelost i tvoju sposobnost da praviš inteligentne izbore, već te poredi sa „nekim tamo“ mladim ljudima koje su zadesile tragedije, najčešće kao posledica njihovih loših izbora. Ali majke, koje svoju decu štite, neguju i vaspitavaju od dana rođenja, ne mogu baš tako lako da napuste svoju ulogu zaštitnice i da vide kako im  je dete sazrelo. Dete to mora da pokaže. Intelektualna i životna zrelost su dve sasvim različite stvari. Tvoji roditelji su toga svesni, pa je to verovatno i glavni razlog zbog koga se tvoj otac ne meša u vaspitne metode tvoje majke, već svako obavlja svoju ulogu – on se stara  za tvoje obrazovanje, a ona za tvoju dobrobit. Verujem da tvoja mama u tome preteruje i da ti je njena briga ponekad nesnosna. Ali, nema ti druge, nego da se svojim ponašanjem izboriš za drukčiji odnos.

Tvoja majka sigurno želi da čini za tebe sve što je činiila i kad si bila mala i ne očekuje da ti imaš uvid u njene probleme. Međutim, sve dok se to ne promeni, ona će i dalje u tebi videti dete, bez obzira koliko imaš godina. Zato, da bi nešto promenila, treba 1) da počneš ti da primećuješ nju i  njen život i 2) da preuzmeš na sebe više odgovornosti u kući. Nisi napisala šta tvoja majka radi i kako se oseća dok ti sa ocem provodiš večeri u razgovorima iz kojih je ona isključena. Šta nju zanima? Šta je raduje? Poželiš li nekad da je obraduješ i činiš li to? Da li se ti nekad brineš za nju? Pokaži joj  da je vidiš i da je voliš. Zrelost čoveka se ogleda u sposobnosti da razume drugog. Pruži i ti njoj razumevanje. Razmisli,  da li postoje stvari koje od nje možeš da naučiš - a sgurno postoje – i zamoli je da te u njih uputi. Takvim pristupom ćeš nju pomeriti sa pozicije „kvočke koja štiti svoje pile“ u novu poziciju i time joj omogućiti da te bolje vidi i da stekne više poverenja, kako bi se smanjila njena panična briga.

Preuzmi na sebe neki posao koji je njoj težak, ili nedrag i budi odgovorna u izvršavanju te obaveze. Time ćeš postići da ona počne da se oslanja na tebe, a samim tim će te i više poštovati i manje se brinuti.

Tek kada sve to učinš, možeš i ti da postaviš svoje čvrste zahteve. Ne besno, jer je bes odraz nezrelosti (besnimo samo kada nismo dorasli situaciji), već tako što ćeš od nje tražiti da na razumevanje koje joj ukazuješ ona odgovori razmevanjem za tebe.

Srdačno tvoja,

Milica Cincar-Popović

Komentari

Komentari