Foto: 
autor nepoznat

Zamislite, pa razmislite

Uvek sam svet zamišljao boljim nego što jeste. Takođe i ljude, takođe i samog sebe. A istina je da, niti je svet sjajan, niti ljudi, a niti sam to ja.

Sve je lepo kada zamišljamo. Zamislimo da je svet jedno divno mesto za život, da su ljudi zaista ljudi, a umislimo da smo mi ili bolji od svih ili bar jednaki sa najboljima. Kada to zamišljanje prenesemo u realnost, kada naše umišljanje treba da postane razmišljanje, tad nastaju problemi. Sebe smo već stavili u jednaku ravan sa najboljima ili čak i malo iznad, pa stoga ne vidimo potrebu da sebe menjamo, jer mi smo već dovoljno dobri. Ostaje nam samo da promenimo svet i da promenimo ljude koji kvare sliku tog našeg zamišljenog sveta. Zaboravimo tad svi ono osnovno, da nikog ne možeš promeniti do sebe samog. Zaboravimo to pa krenemo druge da menjamo. Ono što kod sebe smatramo vrlinom, kod drugih to isto vidimo kao manu, samo zato što taj neko na neki svoj način ispoljava ono što i mi radimo. Neprimetno, za nas neprimetno, namećemo svoje umišljanje ili razmišljanje drugima kao jedino ispravno.

Kažemo da svakom dajemo pravo na svoje mišljenje, na svoje razmišljanje. A šta je sa zamišljanjem? Zašto ne dajemo pravo da svako zamišlja na svoj način? Zamislite pa razmislite da li je to u redu. Napravite prvo taj korak. Najteži koraci i jesu ti kojima čovek treba da pođe od sebe. Nemojte misliti da možete svet da promenite, ali nemojte ni dozvoliti da svet promeni vas.

Nemojte menjati druge zbog sebe, niti sebe zbog sveta. Menjajte sebe zbog sebe. Zamislite pa razmislite.

Komentari

Komentari