Foto: 
autor nepoznat

Živo srce

Diskusije, polemike, debate, zamena za pretresanje rečima (razgovaranje), veština prepiranja, rasprava. Raspravlja se o onoj najmanjoj čestici, do najveće učinjenih dela i zlodela.

Postojimo, pa postojimo.  U univerzumu se često otkrivaju nova postojanja, a sve je osnovano na spajanju. Zemlja, sunce, mesec, voda, biljke, životinje…ne mogu jedno bez drugog. Kako god nastali, imamo i srce i dušu i mozak.  A, zar to što imamo nije dovoljno da se kao različiti organizmi, različita postojanja, spojimo u jedno veliko srce? Svaka i ona najmanja čestica i ono veće (ljudi) već su deo nečeg velikog, jedno bez drugog ne može da postoji. Do sada je kod ljudi uočena najveća greška koja se nalazi u srcu, pa kroz dušu dopre u mozak, a svi kanali treba da su slobodni da bi univerzum mogao da funkcioniše.

Dakle, ako je srce zatvoreno i ne dopušta normalan protok, nastaju poremećaji, duša se uznemiri, pa u mozak stižu poremećene informacije. I onda čovek pravi pogrešne neizbalansirane poteze, korake, pogrešno razmišlja, radi, a da misli, što je najgore, da je savršeno postojanje. U srcu je istina. Kada je srce otvoreno zrači i pušta lepe misli, reči, dela. Kada je srce zatvoreno, istina se skriva. Zašto? Jerkad kroz dušu prođe jedna pogrešna informacija do mozga i dela postanu zlodela, pa ni bog ne može pomoći i on bude kriv za postojanje i nauka i naučni dokazi budu krivi, jer je srce zatvoreno. Kada se srce jednom zatvori, pa drugi put, pa treći, ne postoje ispovedi koje to mogu ispovediti, niti postoje lekovi koje to mogu izlečiti. A, živeti se mora, jer to srce kuca, pa kako tako.

I u trenutku kada srce treba da se otvori ili zatvori, brzinski, kroz mozak prođe informacija - da ili ne. Ili istina, ili laž. Ili zatvoriti ili otvoriti, ili znam, ili ne znam.  Au, koji problem ?! Kada se srce steže, dolazi do prvih mrdanja( vrdanja ), izbegavanja, pokušaja bekstva, sve dok se ne zatvori , pa onda curi na sve strane laž. Kad se srce otvara, zrači,  dolazi do prvih treptaja, koja brzo prerastu u čvrsto i postojano stanje, koje omogućava čist protok informacija u mozak i ide redovnim tokom istine do zdravog razuma. Šta odabrati, kako to uopšte i prepoznati? Kako svoje srce voleti, kad ono počne da kuca u nekom drugom ritmu? Postojimo i jesmo takvi kakvi jesmo.Ne sakrivati srce svoje, ne blatiti dušu, ne ugrožavati mozak. Zatvaranjem srca, ljudi su postali zarobljenici sebe samih. Žive u lažima, obmanjuju sebe, pa onda i druge  koji neće da svoje srce zatvore i da postanu licemeri iz kojih proizilaze najveća zlodela. Svoje postojanje pokušavaju da sakriju zatvaranjem srca, iako je to nemoguće, jer nije samo srce u nama. I, onda se laž otkrije i sama, a srce i dalje ostave zatvoreno. Postojimo i nije bitno zašto i od čega smo nastali, bitno je kako postojimo. Da li je čovek stvoren da bude zatvoren ili otvoren? Nije čovek najveći,  pa da odlučuje, on je samo jedna karika u univerzumu i bitan je koliko i sve druge karike bezkoje se može. Karika se skrati i zatvoren čovek samo nestane.

Nebo je veliko, sunce je veliko, mesec je velik, vode su velike I oni bi da postoje kako postoje, pa se pod njima ništa ne može sakriti, jer bi oni normalno da postoje, pa kad im karika od zatvorenog ljudskog srca jako zasmeta, samo ga izbace. I pod njima živi i postoji samo živo srce.

Romana Klem

Komentari

Komentari