Iz trećeg ugla

Sve je isto, ako razmišljam o suštini. Spolja ljudsko telo u sadašnjosti i njegov vidljivi svet nisu isti, ali onaj nevidljivi, unutrašnji svet jeste isti kao i pre jednog veka, ili sto vekova, ili pre mnogo hiljada godina. Zar nije tako? Osobine, osećanja, pa i način razmišljanja se ne menjaju, bez obzira na vreme u kom se živi.

Usudi se i priđi. Ne dozvoli da te čeka. Ako imaš imalo muškosti u sebi, ne daj da ona dugo ostane sama. Nemoj da te plaše ožiljci na njenoj duši i njeno iskustvo, ako ga ima. Ovo prvo se leči samo nežnim dodirima druge duše, dok se ovo drugo potiskuje, zaboravlja, ili se preoblikuje u poseban oblik svesti koji će pomoći da vama bude bolje. Zapamti, oprostiće ti ona sve: i nedostatak novca, i nedostatak pažnje, čak i nedostatak ljubavi, ali neće nedostatak hrabrosti.

Još uvek čekam da kažeš kako sam luda, bezobrazna i sebična. Da mi nisi ti bio bitan, nego samo ja sebi. Čekam da kažeš koliko noći si bdeo nad dimom cigarete, a dana prespavao. Nabroj mi ukradene uzdahe i izgubljene sati, mesece, godine.

Čekam i da slažeš da te je boleo kurac što sam to uradila. I te živce i žice koje sam ti iskidala i moždane ćelije spržila stavi u izveštaj.

Dobro jutro dnevniče.

Pa gde si ti kućo stara? Toliko godina je prošlo, a da te se nisam setila! Ne zameri! Imaš li malo vremena? Kažeš da si tu uvek za mene… hvala ti, lepo je to znati, savesti moja.

Nije nikakva novost da smo emotivno postali potpuno izveštačeni na putu razvoja inteligentne evolucije, na kojem hrabro koračamo unazad. Tako nam digitalna era uvodi inovacije koje nam omogućuju eskivažu nekih društvenih prozivki, a usput i obavlja mnoge fukcije koje štede naše dragoceno vreme, nešto kao pranje posuđa ili brisanje prašine. Dakle, roboti preuzimaju neke naše odgovornosti i obavljaju ih savršeno, na vreme bez prigovora.

Nikada nije voleo mačke, ta prepredena i lukava bića čije oči svetle u mraku, koje te posmatraju kao da žele da te hipnotišu. Smatrao ih je opasnijim, čak i od grupe besnih kerova. Svoju ljubav je čuvao za takmičenja i pobede u bilo kojoj oblasti, u školi, sportu, na studijama arhitekture, u životu; da ima što bolju kuću, posao, da bude uspešniji od većine. Čak je i svoju ženu smatrao za trofej.

U jednom intervju za poznati ženski časopis, izjavio je: 

Uvek sam verovala da je ona priča o „triput kod Srba“ samo mit. Ali da će život da me demantuje i u ovim godinama, e to je zaista fenomen.
Biometrijska dokumenta posedujemo već više od decenije. I mislili smo, kako se bliži čas ulaska, odnosno najave mogućnosti da će Brisel eventualno razmotriti nametanje još kojeg poglavlja,dakle nadali smo se da ćemo to takozvano produžavanje pasoša obavljati jednim klikom. Prisloniš ekran, očitaš barkod, klik zahtev, klik potvrdi i gotovo. Da, da, možda u naučno fantastičnim filmovima Srbija u svemiru 3001.

Posle pročitanog naslova da robot hoće bebu ukazala mi se ta, za mene razočaravajuća, slika budućeg čoveka. Bljesnu ideja i pokosi mi i ono malo zlatnog klasja zvanog nada. Dakle, istina je. Pomešaćemo se sa robotima, nastaće nova generacija ljudi-robota. Da li to vama zvuči normalno? Iskreno, pitanje je suvišno, jer stvarnost prevazilazi bilo čiju maštu i bilo kakav pojam normalnosti u sadašnjem trenutku. Više ni bajke ne smatram bajkama. Pade mi na pamet paralela između priče o Ivici i Marici i ove neverovatne, ali istinite, priče o otetoj deci.

Autor Toma Pejov

Vidim ga kad se probudim kako mi igra pred očima od sreće što će još jedan dan provesti sa mnom. Smeje mi se u lice, jer je svestan svoje vlasti nada mnom.

Pages