Iz trećeg ugla

Ali ne dolazi déjà vu kad ga zatrebaš, niti se groznice liječe lažima samoporicanja.

Čovek ima potrebu da podeli sa nekim svoja zapažanja, ili neke informacije. Mala doza ogovaranja je sasvim okej, ona nikome ne može da naškodi. Druga strana medalje je bolesno tračarenje i spletkarenje. I nekima je to duševna hrana.

Dobar ne napada, nego brani. Ne povlači se pred pritiscima. Po mom mišljenju, dobar dobro ne zaboravlja.

Da bi mašinerija koja se hrani našim mesom i našim samopouzdanjem neometano prela zlatnu žicu – mi moramo da postanemo vešalice za brendirane haljine, kalupi za nenosive cipele, žene-trofeji sa gumenim, neuništivim zadnjicama i genitalijama porno kraljica.

Sasvim slučajno desi se nešto što, makar kod mene nije bilo za očekivati.

Za normalan život među sebi sličnima dovoljno je vrlo malo, otvoriti um i otvoriti oči. To svako može ako hoće. A i sramota je, brate, biti slepa cepanica u tom večičanstvenom putovanju oko Sunca.

U prijateljstvu, reciprocitet je ključ, obe strane moraju biti spremne na otvorenost i na intimnost. Površna ćaskanja nisu građa za prijateljstvo. Ne postoji nikakav lepak koji bi povezao one koji se drže na distanci.

Anđeli sve kasnije počinju da govore, jer im u rukama prerano stoje te hladne mrtve naprave koje im neprimjetno, a opet toliko naprasito očito, oduzimaju ljudskost u zamjenu za dresuru nametnutog robotsko-snobovskog poretka. Stigla je nova generacija.

Pages