Foto: 
autor nepoznat

Deda Mraz i dobra vila

-Biljana!-doviknuo je Srđan sa vrata ulazeći u stan.

-Tu sam. Što vičeš?

-Jel' Milica još u obdaništu?

-Jeste. Sad ću još malo po nju. Što pitaš?

-Da znaš šta sam pronašao u oglasima…zvao sam i već dogovorio dolazak deda Mraza i dobre vile. Kad već nema gde da ide na dodelu paketića, neka paketić dođe do nje.

-Kako? Gde si to iskopao?-upita ona

-Našao sam u nekim oglasima. Dogovorio sam se sve i paketić sa igračkom. Prekosutra u 19h će doći,sve sa kočijom. Ništa joj ne govori, neka joj bude iznenađenje!-reče Srđan.

Tog dana Srđan i Biljana su rekli Milici da idu svi da se prošetaju, nešto da kupe za Novu Godinu i kada je došlo vreme počeli da je oblače. Sišli su dolem i kazali joj da će malo da sačekaju tu, jer treba neko da im se pridruži.

-Ko dolazi, tata?-upita Milica

-Videćeš, budi strpljiva. Obradovaćeš se jako.-reče Srđan

Zbunjeno je stajala, gledala majku i oca, ali oni su uporno ćutali. Ubrzo se ulicom čuo zvuk zvončića i kopita po asfaltu. Izašli su iz ulaza, a Milicine oči su bukvalno iskočile.

-Tata! Mama! Pa ovo je deda Mraz!

Kočija je stala ispred njihovog ulaza kad je Srđan neprimetno mahnuo, da potvrdi da su oni. Milica je povukla Srđana za ruku krenuvši prema kočiji. Prišli su i Srđan je podigao Milicu prema deda Mrazu,on je prihvatio i ona je sela kod njega u krilo. Sa njima je bila i mlada devojka, obučena u ljubičastu haljinu, kostim dobre vile. Sišla je sa kočije i prišla Biljani, nešto prošaputala i njih dve su požurile u ulaz. Srđan je posmatrao Milicu prepunu sreće i radosti. Niko u tom momentu nije bio srećniji od nje. Pričala je kao navijena,a osmeh se nije skidao sa lica.

-Srđane!-začuo je glas sa sedišta kočijaša. Podigao je glavu i video svog bivšeg kolegu iz firme.

-Ej, Lazare! Otkud ti?-upita

-Eto, malo neki dinar da se zaradi kad su nam firmu rasturili. Ovo mi je sestrin muž,a vila je sestričina, malo porodičnog biznisa. Dugo smo danas napolju, pa se dete smrzlo, zato je otišla u WC, jedva je izdržala.

-Čekaj, moram ćerku da slikam, ovo mora da se sačuva u uspomenama.

Uzeo je mali foto aparat i uslikao taj momenat i tu ogromnu sreću u Miličinim očima. Ubrzo su se vratili Biljana i vila, malo su još sačekali i oni su morali dalje, da još neko dete obraduju. Ispratili su deda Mraza i krenuli gore u stan noseći paketić.

-Bako!Deda!Bio mi je deda Mraz..i paketić mi je doneo-uzviknula je utrčavši u stan. Puna utisaka, ispričala im je sve dok su Biljana i Srđan stajali sa strane i gledali je.

-Mama- u jednom momentu se okrenula i prišla majci, nešto joj šapnuvši. Biljana se nasmejala i zagrlila je.

-Šta to vas dve šapućete?

-Tata, jel' se to dobra vila upiškila?- reče Milica, smeškajući se u maminom zagrljaju.

 

Odlomak iz knjige“Čudovišta su pobegla iz bajki“

Komentari

Komentari