Foto: 
JJprojects

Dijagnoza

„Da vam kažem nešto iskreno“, bila je rečenica kojom bi započinjao izlaganje dok je motao svoj duvan za koji su mnogi tvrdili da je u pitanju kukuruzna svila, a neki drugi pak da je u pitanju osušeni list bunike. Nakon te uvodne rečenice znali smo da kreće lavina laži. Znojavi zbog višesatovnog jurcanja po betonskom, fudbalskom terenu njegove priče su nas okrepljivale.  Potišteni pojedinac, koji je promašio priliku koja je mogla da preokrene dalji tok utakmice i koji je zbog toga bio zakucan na nevidljivi stub srama, željno je iščekivao njegovo obraćanje. Za vreme njegovih priča sve drugo je delovalo apsolutno nevažno.
Sa lažima se susrećemo od najranijih trenutaka naših života. Možda je baš babica, koja je sa nas spirala tragove porađajnih muka, na sebi imala veštačke, odnosno lažne trepavice. Ili nokte. Sve zavisi od toga koja ste generacija i šta je bilo aktuelno u tom trenutku. Laži sa televizije stare su koliko i sama televizija. Isto pravilo važi i za novine. Laži roditelja da će po vas doći zla veštica i da će vas odvesti u mračnu šumu samo zato što nećete da jedete kelj je takođe laž bez obzira što je izrečena za vaše dobro. Postoje te zlonamerne i dobronamerne laži. Njegove laži su bile zabavne i imale su za cilj da nas nasmeju i razonode, a neretko i da nas nečemu nauče, tako to sada shvatam. Po svim tim karakteristikama njegove laži spadale su u ovu drugu grupu, u dobronamerne laži.
Govorili su da je takav zbog posledice rata u kojem je bio učesnik. Ratovao je kao devetnaestogodišnjak koji je pre rata planirao da upiše Likovnu akademiju zbog svog neospornog talenta. Kičicu je zamenio puškom, atelje je zamenio bojnim poljem, a svoju titulu dečaka zamenio je titulom zrelog čoveka i ratnika. Umesto kičice, nakon rata koristio je lekove i cigarete. Gotovo da ga je bilo nemoguće videti bez cigarete. Ako je nije imao, onda je radio na njenom stvaranju tako što ju je motao.
Smatrali smo ga za našeg velikog prijatelja bez obzira što je bio stariji gotovo dve decenije od nas. Roditelji, babe, dede i ostala starija familija nisu voleli njegovo prisustvo u blizini svojih naslednika. Držali su da je njegov uticaj na nas štetan. „Vetar koji duva kao lud ne može dobro činiti mladom drvetu.“ , govorio je jedan deda koji je voleo da se izražava u metaforama. Da smo mnogo marili za ta govorkanja i nismo.
„Da vam kažem nešto iskreno“, započeo je svoj govor, a mi smo istog trena prekinuli naše prepiranje oko nepostojećeg penala. Tvrdim i danas - to nije bio faul. „Znamo se dugi niz godina, braćo moja, pa ne ide da vas lažem. Znam, rećićete kako ja vas uvek lažem, kao onomad kad sam vam pričao o svemirskom programu naše mesne zajednice, ali prešao sam preko toga. Slušajte dobro šta ću vam sada reći - Vi ste svi ludi. I smrtno sam ozbiljan kada vam to kažem. Dobro znate da sam ja nakon rata bio u bolnici, a da čak nisam ni bio ranjen. Ne bar vidljivo ranjen. Rane su mi se stvorile naknadno u mozgu i zbog toga sam morao da ležim na psihijatriji. Tamo su me lečili, a jedne noći, jedan psihijatar je ušao pijan u moju sobu i odao mi tajnu lečenja. I tako, svih ovih godina ja vas promatram ovde i nažalost, moram da konstantujem da ste svi opičeni, ludi, umnobolni, kako god. Bez izuzetaka. Svi do jednog! Kažu da su u očima ludaka svi ludi osim njega samog, a ja, ja nisam lud. Ja sam baš maločas popio tabletu protiv ludila i dakle, ja nisam lud. Posmatram vas, maločas ste zakrvili oko onog penala. Ovaj skida majicu da proslavi svoj traljavo postignut gol. Ona njegova istaknuta rebra su mi veća trauma od samog rata. Nemate pojma o čemu govorim? Vidite, ja sam u vašim godinama imao san. Kao i svi vi. I tada sam bio lud, baš kao i vi. Verovao sam da sam najjači, najlepši, verovao sam da ću ostvariti svoje snove i da ću biti najbolji glumac koji je svet ugledao. I naravno, moje tadašnji problemi su bili najveći mogući. Kasnije sam verovao da ću biti najbolji slikar na svetu. Ali, neko drugi je imao drugačije planove za mene. Ludi ste što verujete da ćete biti najbolji fudbaleri, da ćete jesti najbolju hranu, da ćete voziti najbolje automobile...to ne treba da vam bude cilj u životu. Onaj mučenik ima milione od transfera, ali nije slobodan. I niko nije slobodan osim vas dece, a vi niste toga ni svesni. A kada postanete svesni da ste imali slobodu, biće prekasno. Bićete u braku, u kreditima, dugovanjima, bićete robovi. Vaši roditelji su robovi, a vi niste još, a prenemažete se oko domaćeg zadatka iz fizike. Ja se družim sa vam da bih uživao u toj vašoj slobodi, jer i ja sam već dugo godina rob. Od rata. I sada, kada sam vam otkrio tajnu i kada sam vam saopštio dijagnozu, imam jedno pitanje za vas, ko bi bio slobodan da skokne do trafike da mi kupi upaljač, ovaj mi je skroz presušio?“

Komentari

Komentari