Foto: 
ant55y76

Hana

Ote mi se uzdah težak, pretežak, Hana ljubavi... Patim dok ti ovo pišem, jer si daleko od mene. Blizu a daleko. Pogled mi je mutan dok posmatram prolaznike koji žure... Soba je topla, ali meni je hladno. Trese me groznica od čežnje za tobom. Moje nago telo žudi za tvojim dodirom...

Napolju padne po koja pahulja... Gledam njenu vrcavu igru dok ne padne dole i ostane, onako sama, dok se ne istopi. Ja sam kao ta pahulja. Topim se dok mislim na tebe. Svaki trenutak. Celu večnost... A duši je proleće. Mart. Mesec u kojem si rodjena. Sneg se topi i priroda se budi iz sna. I ja sam budan, mila moja. Pišem ti ove redove, a veče se polako prikrada. Toliko toga imam da ti kažem, sada su usta nema, a ruka ni da se pokrene! Leži, onako opuštena, na papiru koji čeka da bude ispisan i poslat tebi, ljubavi.

Ne znam kako bih ti dočarao ono što osećan u ovom trenutku? Nirvanu, jer sam duboko zaljubljen i očaran tvojom lepotom. Lepotom duše, srca, tela. Lica. Crne kose. Dražesnog osmeha sa rupicom na obrazu.

Zračiš mila... Stojiš kao svetica sa oreolom iznad glave. Bojažljivo te posmatram u strahu da mi ne nestaneš iz misli. Čvrsto, čvrsto sklapam oči i teram sve utvare noći, da mi te slučajno neka ne odnese u ambis tame! Ali, onda se opustim i shvatim da tvoj lik nikada neće nestati. Uvek će mi biti pred očima.

Onda uzmem ono vino, otvoreno ko zna od kada i saspem u grlo par gutljaja, čisto da sperem ovu tugu i čežnju, ali ne pomaže. Neće vino oterati ovu ljubav iz duše...

Gradim most Ženo moja. Most koji će me dovesti do tebe. Ciglu po ciglu... Doći ću njime kao tvoj spasitelj i tvoj heroj! Možda krvav od teške borbe i rana koje krvare. Ti si toga vredna. Ni jedna druga! Ti si jedna i neponovljiva i svetica pred kojom klečim! Molim za tvoju ljubav i ljubim ti one slatke i vredne ručice. Miluju mi lice... Miluje me andjeo crne kose... Šapućeš mi reči za kojima mi čezne srce... Pogadjaš pravo u srce. U blaženstvu sam, Hana…

Dolazim ti hrabar i neustrašiv, da te uberem kao svetić i udenem te u srce. Da mi krasiš dušu i razlog postojanja. Volim, dakle postojim! Dišem i volim. Pišem ti sada i volim. Treperim. Drhtim. I sve radim zbog tebe. Jedne. Jedine. I moje.

Rekla si da me voliš kao nikad i nikog. Ništa u životu nisam lepše čuo! Prošlo je dosta vremena od tada, ali još mi odzvanjaju te reči u ušima. Taj tvoj glas u tom neopisivom trenutku leči moje srce izranjavano u životnoj borbi. Svaki onaj tvoj sladak uzdah dok mi pričaš, donosi mi ogromnu sreću. Časno me voliš. I ja tebe. Volimo se i ćutke obožavamo jedno drugo!

Izmedju nas je daljina koja nas razdvaja. Ali ne zadugo! Dele nas dani do našeg sastanka. Spakovao sam kofer želja, strasi i ljubavi Hana. Dojuriću ti, onako zaljubljen, da ti spustim glavu u krilo, medena moja. I tu ostanem i ćutim. Da me niko više ne odvoji od tebe! Braniću tvoju slatku ljubav svojim telom i dušom. Davati ti sebe u ogromnim količinama. Krasti tvoje poljupce. Da niko ne vidi. Da ne gleda dok te ljubim... Hana, ime moje voljene... Volim ga, jer ga ti ponosno nosiš. Spojiću svoje sa tvojim. Zalepiću. Zagradiću u svoju dušu, jer tu pripadaš zauvek… Volim te Hana.

Siniša Stamenković

Komentari

Komentari