Foto: 
Diego Sideburns

Jezero

Nije mogla da se seti tačno trenutka kada je zaronila. Plivala je prema plavičastoj izmaglici koje je, još iz daleka, odavala po svojoj strukturi da se iza nje krije neka čvrsta građevina. Pomislila je na trenutak da je to neki davno izgubljeni brod ili nešto slično što je nekada potonulo i više ga nikada,ljudi koji su ga izgubili, nisu našli. Ili nisu ni tražili. Možda je brod krio neko blago, možda i neke tajnovite predmete ili slike po kojima bi lakše zamislila kako je izgledao dok je bio živ i dok su po njemu hodali... Kako god bilo, nastavila je da pliva prema oblaku, puštajući mašti na volju. Kada se magla od plavog dima razišla pred njom, zaista, ugledala je olupinu koja i nije naročito ličila na neki veliki i skupi prekookeanski brod, već više na neki ribarski brodić, obučen u alge i morsko rastinje. Prozori su bili celi i prišla je jednom da pogleda unutra, ali nije mogla da vidi ništa. Pomislila je da mora postojati neki ulaz u brod i počela da kruži oko njega tražeći način da potvrdi svojoj mašti da je možda ipak malo preterala. Ona nije očekivala ništa posebno, samo je bila radoznala, dok je njena mašta očekivala sve. I zamislivo i nezamislivo.

Veoma brzo je pronašla teška gvozdena vrata i mada se na trenutak zapitala otkud takva vrata na tako malom brodu, lakoća sa kojom ih je otvorila iznenadila je toliko da je zaboravila o čemu je počela da misli. Ne očekujući svetlo predvorje, ni nezamislivo očuvane zavese na brodskim oknima, krenula je ne osvrćući se i ne shvatajući da su se teška vrata za njom zatvorila, jednako lako kako su se i otvorila. Blago rečeno, bila je šokirana prizorom. Plesni salon prostirao se koliko joj je pogled sezao i dalje od toga, kao nekoliko desetina brodova kao što je ovaj u koga je maločas ušla, beskrajno uglancan podijum za igru i more plesača u svečanim odelima. Balske haljine i frakovi okretali su se u ritmu jednog klavira i dve violine koji su malo dalje stvarali muziku svojim disanjem. Malo dalje neka gospoda su nonšalantno ispijala dim iz svojih čaša dok su levim brkom pozdravljali dame u suprotnom uglu okrugle sobe, desnim su se međusobno došaptavali. Birali su koja će ukrasna traka koju leptir mašnu da ponese na ples.

Prizor je bio svečano veličanstven i činilo joj se da je satima posmatrala, neprimetno, igru svetlosti i tela koji su se njihali u istom pravcu i smeru i istom dinamikom kako su se talasi kroz brod kretali. Činilo joj se da je niko nije primetio, a ona sama nije želela da prekine sklad u prizoru. Mnogo kasnije je tek razumela da je samo nisu hteli uplašiti te da su zbog toga izgledali kao da je ne primećuju. Onog trenutka u kome je misao o tome koliko je vremena već tu, počela da se rađa u njenoj glavi, vukući za sobom misao o tome da već nesporno mora poći ka površini, sa njene obe strane, u stom trenutku, stvoriše se dva plavičasta oblaka koji joj, istovremeno, na oba uha šapnuše: „Dobro došla, ne boj se, biće sve u redu.“

Misli su panično počele da jure njenom glavom, nasuprot tela koje je neverovatno spokojno i mirno stajalo u mestu. Probala je da se seti kako je dospela tačno ovde, koliko može da bude sati, odkud uopšte u ovom brodu i u vodi...i nizala su se, tako, pitanja za pitanjem, a ona je sve nervoznija bila što je više pitanja bez odgovora postavljala sebi. Kako je moguće da se ničega ne može setiti?

-Pomoćićemo ti, evo mali nagoveštaj, pošla si na jezero sa prijateljima, pronašli ste neki stari čamac i odlučili da je podoban za malu šetnju po jezeru, sećeš se?

Plavičasti dim probao je da je umiri.

-Da, tako je, došli smo...i krenuli prema sredini...i da, on se stalno pomerao, iako sam ga molila da prestane, jer ljulja brod...i ja sam...preko ivice...i onda sam samo plivala...i evo me ovde. Ali, to je bilo, to ne može biti, kako?

U tom trenutku bolne spoznaje cela sala se okrenula prema njoj i poklonili su joj se najponiznije svi igrači. Dva crna oka izdvojiše se iz one grupe gospode koja su se malopre za šankom divili damama u uglu i krenuše ka njoj. Bila su prelepa. Ta dva oka. Ispruženim rukama i blagim naklonom zamoliše za ples.

A kao da je i imala šta pametnije da radi

Komentari

Komentari