Foto: 
autor nepoznat

Kako je nastala prva zver

Sve što je hteo da ostavi iza sebe izgorelo je u plamenu karmičkog kruga. Goreo je, padao je, tonuo je u oganj, a smešio se. Prepustio se njenim rukama koje su pekle, koje su vadile iz njega samu esenciju života, a ponovo se osetio živim. Sve baklje nebeske popalile su se njemu ispred očiju. Uzdisao je, dodirivao drhtavim prstima samu želju. Kao da je duhom nestao, postao je neko drugo biće, bestelesna crvena izmaglica. Mešao se sa njenom paklenom dušom i verovao da je u raju. Uzvikivao je ime božije dok se klanjao đavolu.
Svi koji su ovo gledali znali su da nije moguće probuditi ga. Njegov trans bio je toliko dubok da je samo pominjanje njenog imena u njemu izazivalo jezu i žmarce, jer on bi samo uzdahnuo i otišao. Vratio bi se svom dželatu, svojoj muzi, svom ličnom paklu kao da hrli u naručje anđela.
Tako je sve počelo. U njenoj riđoj grivi i lažnom osmehu svi su videli ivice sedam krugova, samo je on gledao nebesa. Davao joj je svet za jedan poljubac u vrat, a vasionu za glatki alabaster njenog bedra na svom ostarelom dlanu. Mogla je da traži sve, ali nije morala, umela je sve da poželi i pokaže pogledom zmijskih očiju. Starija od greha, a bezvremene lepote bila je srna sa vučijom dušom. Uživala je u svojoj moći, razbacivala se mirisima raskalašne putenosti, vladala je okolinom kao neprikosnovena gospodarica lepote, a tama koju je krila iza oka parala je nevernike i sklanjala ih od njenog plena. Godine koje su usledile samo su je lansirale u neslućene visine, vrtoglavo je svojim crnim krilima uzletela do onog mesta koje joj je po porirodi pripadalo. Postala je ono što je želela, strah i nepojmljiva misterija koju poštuju iako mrze. Zver u telu anđela.
On je kopneo nasmejan i ozaren. Na njegovo truplo bačena je kletva carice besmisla i zaboravljen je. Pominjao se jedino u kontekstu njenog dovođenja među ljude, ali retko i sa gađenjem. Kada je njena savršena noga poslednji put zgazila na njegovo srce, čuo se samo zvuk škripanja praha pod zubima. Šutnula ga je kao usputnu stanicu, kao smrdljivu lešinu i nikada se više nije osvrnula.
Kažu da su se nekada ljudi delili na one koji vole i one koji grabe...

Komentari

Komentari