Foto: 
Diana Luque

Košava (odlomak iz romana "Lavina sa Prokletija")

Mungos je zavlačio promrzlu glavu u čupavu kragnu svoje jakne. Košava mu je probijala uši, zavlačila mu se pod jaknu i polako mu se pela uz kičmu. Stresao se od jesenje hladnoće i nastavio da gleda uvelo lišće, koje je košava podizala u vazdušni vrtlog, selila ga sa jedne na drugu stranu ulice, pa ga ponovo vraćala na kaldrmu, pod točkove crvenog trolebusa. Rvajući se sa košavom, Mungos je prošao pored zgrade geodetske škole, polako se peo uzbrdicom ka Zvezdari kada je primetio malu… Misleći da ga je videla, Mungos je zastao, ali je mala kao mesečar prošla pored njega. Tek kada ju je pozvao, mala se okrenula, i prijatno iznenadila.

-O, ćao, Mungi. Izvini, nisam te videla - rekla je tiho…

-Pa da, ja sam mali, neprimetan. Mogla si i da me zgaziš, manje bi bolelo.

-Izvini - pokušala je da se nasmeje, ali nije išlo. I njen osmeh je odnela košava.

-Ma, u redu je, šalio sam se… Nego, gde si, šta radiš? Nema te, nisam te video od…- i tu je zastao Mungos, proradilo mu je kefalo, uplašio se da ne kaže nešto što ne treba da kaže.

-Pa, tu sam… Kuća, škola, sve po starom. A i hladno je, ne izlazim često - Lela je krila pogled pred Mungosovim ispitivačkim očima.

-Ako hoćeš, možemo na piće… Kad poželiš, samo se javi, znaš kakav je Mungos. Povešćemo i Rodu, a ti povedi one tvoje zmije za nas, važi?

-Pa, važi… Dođite kod mene sutra veče, pa ćemo negde da zbrišemo - nadajući se da će čuti nešto o Bogdanu, složila se Lela. Ali, kao za inat, Mungos ne spominje njegovo ime, pazi šta priča, jer je često znao da napravi glupost nepotrebnom pričom.

-Dogovoreno, videćemo se sutra veče - dok je odlazio, Mungos je navlačio čupavu kragnu na promrzle uši, do kojih je košava donela nesiguran Lelin glas. Mungos je zastao, okrenuo se i video da Lela čeka odgovor na pitanje koje je samo naslutio. Dok se Lela lomila sa pitanjem u sebi, Mungos se vratio i tiho je upitao:

-Pitaš za Bogija?- Lela je samo klimala glavom, nije imala snage da iz sebe izbaci njegovo ime.

-Zar ne znaš da je Bogdan u Valjevu? - Lela je okretala glavu levo-desno, kao da je uzgubila glas, nešto je steglo u grlu od trenutka kada je Mungos izgovorio njegovo ime.

-U vojsci…- tiho je rekao Mungos, a Leli su pošle suze. Teka sada je shvatila da je kraj, da je Bogdan bio ozbiljan kada joj je one noći okrenuo leđa i otišao. Otišao je bez reči, bez okretanja. Kao da godina, njihova godina, nije ostavila trag u njegovom srcu. Kao da je ova košava odnela sve njihove tragove sa Vračara i Zvezdare, i rasejala ih daleko, da više nikada ne hodaju istom ulicom. Mungos je zagrlio Lelu preko ramena i pošao s njom, uprkos košavi koja mu je svirala kroz uši i sušila suze na Lelinom licu.    

-Pa šta se desilo? - Mungos je radoznalo gledao u Lelu.

-Ja sam kriva - tiho je rekla, pogledala je Mungosa u oči, pa nastavila.

-Nije hteo ni da me sasluša, samo se okrenuo i otišao. Kao da među nama ničega nije bilo. A godinu dana se nismo razdvajali,  godinu dana sam se ogledala u njegovim očima. Nije bilo dana da se nismo videli ili čuli, do tog dana kada sam…- i tu je zastala, nije imala hrabrosti da se seća onoga što je najviše bolelo. Nije želela da se vraća na ono veče kada je izašla sa drugim, želeći da Bogdana napravi ljubomornim! I…da li samo zbog toga, nije bila sigurna.

-Možda nije hteo da te čuje, ali će sigurno hteti da čita. Napiši mu pismo. Ljubav ne nestaje tek tako. Ako je ljubavi bilo među vama, ima je još uvek. Ako je nije bilo posle godinu dana, nema za čim da žalite - pričao je Mungos u vetar.

-Adresa…- bespomoćno je gledala u Mungosa.

-Kada bude pisao, matorom ili nekom od nas, doneću ti adresu, pa ti vežbaj rukopis. Sve je u tvojim rukama. A i žensko si, nadam se da znaš da uvijaš…- Mungos je gledao u Lelu facom zbog koje je i dobio nadimak.

-Mungose, nema tu šta da se uvija! Među nama nema laži, ja njega volim, Mungi! - besno ga je pogledala Lela.

-Dobro, dobro, nisam mislio ništa loše, izvini…- Mungos je bio zadovoljan što ga je mala podsetila na staru Lelu, kada je disala Bogdanovim plućima, patila njegovom dušom, tekla njegovim venama…

-Sutra veče oko osam…- potvrdivši dogovor,  ostavio je Lelu ispred njene zgrade i vratio se borbi sa košavom. Pokrio je uši čupavom kragnom i gurnuo promrzle ruke duboko u džepove jakne. Dok ga je košava ispraćala iz ulice Gospodara Vučića, Mungos se polako peo ka Zvezdari…

Bratislav Rosandić

Komentari

Komentari