Foto: 
autor nepoznat

Molitva zaljubljenih

Sve u trenu ućuti kad stopljeni tonu, tamo dole, na dno svemirskog mora, zahvalni anđelima što ih tako gole predaju Bogu, umorne od strasti, naivne u veri da su samo dva tela jednoga bola i da će On ponovo da ih rodi.

To što oni čuju tišinu, to je zbog snage tog veličanstvenog momenta neodoljive privlačnosti dve duše, ej, mora se podižu, planine tonu, nebo se stapa sa zemljom, to oni ne čuju, samo stenju!

Bože dragi, pomiluj ih grešne, jer dobro znaju šta rade i raduju se grehu! Pogledaj te sreće, te svetlosti lepe na njihovim licima! Pogledaj kako srca titraju i sokovi kruže telima, ali, jedne duše. Oboje su bili voljni da se drugome daju, da izgube sebe, da nestanu jedan u drugome, da se vrate svom domu i da sebe nađu u dubini drugog bića, ali i da Tebe nađu tu, jer Ti veruju dragi Bože i vole te svom silinom ljubavnog čina.

Vidim ih kako leže jedan do drugoga već umorni, bez pitanja, bez sumnje, bez straha i kajanja, bez svesti o tome da će ikada više biti zajedno. I neće, ta vremenska lagalica tako kaže, a vreme, u stvari, ne postoji, jer i oni su tamo gde počinju i završavaju svi ljudski snovi. Neka, neka i dalje žive u neznanju da je to bio tren ljubavnog zanosa, neka i dalje čeznu, traže se i tapkaju po mraku, jer, lepo Te je otkrivati u zagrljaju i strasnom predavanju u suzama i znoju, kao na nekakvom bojnom polju.

Oprosti im oče, kao što i mi opraštamo onima koji ne znaju da vole i ne raduju se slobodi, neka se sveti ime Tvoje, neka bude carstvo Tvoje, kao i volja Tvoja, ljubavi nasušne daj nam danas i u veke vekova. Amin.

Komentari

Komentari