Foto: 
j_arlecchino

Nokturno

Plamen sveće obasjavao joj je belo lice. Muškarac je nervozno koračao iza nje.

"Svirajte!" uzviknuo je ljutito.

Spustila je prste na dirke klavira i počela. Prvi tonovi bili su nesigurni. Svirala je bojažljivo.

"Prestanite! Odmah!"

Prestala je. Vlažnim dlanovima pogladila je suknju na bedrima, kao da je izgužvana. Više nije čula njegove korake. Na uglačanoj površini pulta videla mu je odraz. Stajao je iza nje. Brzo je spustila pogled u krilo.

"Skinite sako", rekao je.

"Ali... Nismo se tako dogovorili", uzvratila je drhtavim glasom.

"Ne. Ali hoću da ga skinete. Želim da vam gledam ruke dok svirate."

Bila je željna muzike. Otkopčala je nekoliko krupnih dugmadi i pustila da joj sako sklizne sa ramena i padne na pod. Zgrabio ga je i poput grabljivice povukao se u ugao sobe.

"Sada je u redu. Nastavite."

Muzika je ponovo počela da se odliva iz klavira i plavi prostoriju. Melodija je tekla, povremeno praćena njegovim dubokim udisajima kroz nos. Upijao je njene mirise iz crnog sakoa. Dugo je svirala pre nego što ju je grubi glas ponovo prekinuo.

"Dosta!" zagrmeo je. "Ne želim to da slušam! Svirajte nešto drugo."

"Šta želite?" upitala je pokorno.

"Bilo šta."

Čula je da joj se približava. Zadrhtala je kada ju je jagodicama prstiju pomilovao po obnaženom vratu i ramenu.

"Nastavite, molim vas. Ne dozvolite da muzika ćuti", prošaputao je. "Oh, svirajte, zaboga!"

I dalje ju je milovao, zagledan u njene prste koji su vešto prebirali po dirkama. A onda je iznenada trgao ruku, kao da ga je opekla belina i nežnost njene kože. Prestala je da svira.

"Ni ovo vam se ne dopada?" upitala je tiho.

"Ne, ne... Oprostite", rekao je zbunjeno.

Konačno se okrenula i pogledala ga. Tada ga je prvi put videla nagog. Hitro je odvratila pogled. Disala je brzo kako bi savladala uzbuđenje. Krišom je pogledala mutan odraz na pultu koji joj se osmehnuo.

"Podignite suknju", rekao je.

Poskočila je sa stolice.

"Ne, molim vas. Ostanite", dodao je, uhvativši je za ruku.

"Boli me. Stežete me."

Pokušala je da otrgne ruku, ali stisnuo ju je jače.

"Ne smete otići. Učinite to što tražim. Ako odete, nećete imati više gde da svirate", rekao je.

Devojka se vratila za klavir i podigla suknju. Muškarac je legao na leđa na pod pored njenih nogu.

"Malo je. Još!" naredio je.

Podigla je dugačku suknju iznad kolena. Nosila je bele dokolenice. Osećala je njegov dah na gležnju.

"Nastavite", rekao je.

Ponovo je zasvirala. Pogled joj nije pratio prste već je lutao po njegovom nagom telu. Ipak nije odolela iskušenju. Uzdrhtala bi i pomešala harmonije kad joj oči ne bi bile duže na notama. Svirala je bez pauza između kompozicija, a ni one unutar njih nije poštovala. Vrhom stopala snažno je pritiskala pedal.

Njegova ruka uspinjala joj se uz list sve do kolena, pa skliznula natrag. Polako joj je svukao čarapu. Onda je još jednom prešao prstima po listu kako bi osetio napeti mišić. Uživao je u njegovom grčenju i opuštanju. Zamišljao je kako koža puca i kako može da vidi tu igru u vreloj krvi.

"Svucite steznik!" naredio je.

Devojka, međutim, nije čula naređenje. Videla ga je kako ustaje i prestala da svira.

"Rekao sam da svučete steznik."

Popustila je bočne pertle steznika, ali nije ga skinula. Na vrhu grudi ocrtavala joj se crvena linija.

"Oh, kako ste nemilosrdni prema sebi!" uzviknuo je. "Zašto trpite da vam se žice upijaju u meso samo da biste sakrili lepotu?"

Ništa nije rekla. Uvukao je ruku i napipao dojku. Drugom rukom milovao ju je po vratu. Bio joj je bliži nego što je očekivala.

"Da li vam ovo prija?" upitao je.

"Nisam sigurna", rekla je.

"Čudesno. U vama još postoji borba." Izvukao je ruku. "Napravite mi mesta, molim vas."

Pomerila se na drugi kraj stolice. Muškarac je seo pored nje i spustio prste na dirke.

"Želim da sviramo zajedno", rekao je.

Devojka je klimnula glavom. Zasvirali su nokturno.

Marija Milosavljević

Komentari

Komentari