Foto: 
autor nepoznat

Oda mladosti

Naklon mladih muzičara propraćen aplauzom, bio je znak na koji je žamor u sali prestao.  Nasmešili su se, pogledali i prvi taktovi su odjeknuli.

Kako je vreme odmicalo,  svi su utonuli u neku vrstu blaženstva koju je muzika sa scene izazvala. Misli su letele okolo, sudarale se; neke žive i poletne a neke bez snage, tek probuđene kao i glave u kojima su nastale.

No, niko nije mogao da ne primeti sedu gospođu , koja je sedela u prvom redu. U dubokoj starosti, koja se ogledala na njenom telu, ali prefinjenih manira i sklonosti jasno izraženih u načinu na koji nosi skroman šešir. Njene misli bile su najglasnije! Sa svakim taktom, sa svakom narednom kompozicijom koja je izvođena, ona je postajala življa. Oči su joj dobijale sjaj koji se može videt i u očima zaljubljene osobe. Plesala je, mlada i puna života koji joj je strujao telom, a onda je raspustila kosu skupljenu u urednu punđu, izula cipele i hrabro prišla mladiću zamolivši ga za ples. Nedopustivo, da...

Ipak, rado je prihvatio njen poziv, puštajući da ga vodi njena smelost. Znao je da uz nju uvek može napraviti korak dalje. Zauzvrat, njegove jake i sigurne ruke, čuvale su je padova...

Čekala ga je... Gledala kroz prozor, kuvala dve kafe, spremala ručak za dvoje. „Nema ga na spisku poginulih“. Nikad te reči nisu oprestale da odjekuju u njoj, kao ni vera da če se pojaviti, iznenada...

 Čeka ga još. Sa manje žara, ali sa više nade da će uskoro biti zajedno. U momentima kad je preplave osećaji, izgleda zamišljeno, smeši se nečemu u daljini što samo ona vidi, a ovo veče je jedno od tih. Na uglovima gde se lomila svetlost reflektora, ukazivao joj se njegov lik. Gledala bi u tom pravcu, smešila se i naborane ruke ukrstila na grudima.

U pokretu kojim je skinula šal, bilo je želje da vrati vreme unazad. Samo jedan ples! Ništa više od toga! Misli su joju bile okrenute mladosti, lepoti života, toliko, da su im se svi, pa i muzičari, sklonili s puta.

„Pomozite gospođi.“ neko je rekao.

Na te reči, oči su joj zablistale.

„Hvala gospodine.“ rekla je dostojanstveno ne odbijajući pomoć. „Bilo je ovo divno veče, zar ne?“

Komentari

Komentari